Atheist Rap u Tvornici kulture

Atheist Rap u Tvornici kulture

Pretpostavljam da nitko nije bio nešto ludo iznenađen kad je obznanjeno da Atheist Rap dolazi u Zagreb. Ti matori pokvarenjaci i naša metropola se vole javno, teško bi bilo i prebrojati sva njihova gostovanja kroz godine. Nakon Močvare, KSET-a, Pauka, Boogalooa i tko zna kojeg sve ne kluba, konačno su se uprizorili i u Tvornici Kulture. Nadali su se, pisalo je tako u eventu, da će ovo biti njihov najveći zagrebački koncert do sad. No, istina se ispostavila dijametralno suprotnom. Bio je ovo jedan od manjih, barem koliko je meni poznato. Održao se naime, na opće čuđenje i nevjericu, u malom pogonu Tvornice, prostoru za kojeg se činilo da su ga ipak prerasli. Jebiga, primjetno je u zadnje vrijeme kako je u gradu koncertne publike sve manje a koncerata sve više, a Atheisti su usto morali platiti danak i nezgodnom datumu kojeg su mnogi sugrađani iskoristili za putovanja kojekamo povodom Svih svetih. No, cijela ta priča je bitna isključivo s ekonomske strane, i 200 ljudi je sasvim dovoljno za dobru zabavu. Je li se ona i dogodila tamo ove subote, saznat ćete nakon kratke promidžbene pauze.

Povlačim, nećete ništa "saznati", jerbo je sve što sam ikad napisao, a pogotovo ono što ću tek napisati, ništa drugo doli moje osobno mišljenje koje nije preporučljivo smatrati dogmom. Obično se ovakve disclaimere ubaci kad se sprema nekoga popljuvati, ovom prilikom ništa od toga. One Step Away, naime, po mom mišljenju zaslužuje isključivo pohvale. Imaju taj jedan album otprije desetak godina, ali ih zadnjih 6-7 nije bilo za čuti ni vidjeti. To se u zadnje vrijeme promijenilo skroz naskroz, opet su vrlo aktualni. Evo, u Tvornici svirali dvaput u mjesec dana (bili su predgrupa i Saučešću u istom tom malom pogonu), a čini se da će i novi album vani sad, samo što nije. Ovdje ih je slušalo u prosjeku nekih stotinjak ljudi, i imalo se što za čuti. Njihov je punk-rock na onoj savršenoj razmeđi između izglancanog/popičastog i energičnog/žestokog. "Pravovjernici" s irokezama ga neće nužno otpisati kao ljigavu komercijalu, a ni ekipi s Vansicama i šiltericama sigurno neće biti mrzak. Da stvar bude bolja, na stejdžu su vrlo živahni i zanimljivi, baš onako plijene pozornost neposrednošću. Za vrijeme njihovog nastupa možda nije došlo do komešanja i singalonganja, ali se dalo osjetiti kako se publici dopada ono što čuju. Stvari s tog nadolazećeg albuma zvuče podjednako dobro kao i ove do sad poznate, tako da bi One Step Away vrlo brzo (ponovno) mogao iskoračiti jedan korak dalje od većine domaće punk rock scene. Svirali su cirka 45 minuta, dakako da je svakom novom pjesmom prostor bivao sve puniji. Dalo se primijetiti i to da je prosjek godina ljudi koji ulaze u klub nešto viši nego što je to uobičajeno za jedan punk koncert.

Da, čini se da Atheist Rapu ipak ne uspijeva privući dovoljno klinaca na koncerte da bi mogli puniti sve što zamisle. Iako, sve je to vrlo varijabilno, ta nisu li prošle godine imali pun Vintage? No, stoji činjenica da je Atheist Rap generacijski bend ekipe devedesetih, to se jasno ocrtava na licima ljudi dok se ore "Fatamorgana" ili "Blu Trabant". To su one ozarene face koje govore "'ajme, što mi je bilo lijepo nekad dok mi je ovo bio soundtrack života", i stvarno ih je slatko bilo vidjeti. Jednom kad je narod do te pozamašne mjere emocionalno involviran u tvoju glazbu, onda stvaranje dobre atmosfere zaista i nije neki naročito težak zadatak. Naravno da je Atheistima to pošlo za rukom i ovoga puta, većim dijelom koncerta se u publici odvijao onaj scenarij koji vam jasno daje do znanja da se radi o jednom uspješnom punk gigu. Znači bacale su se pive uokolo (planiram ubrzo provesti jedno terensko istraživanje o motivima za taj neobjašnjivo učestali čin, bit ćete na vrijeme informirani), neumorno se stagedivealo i pogalo, a zabilježeno je i pokoje veranje na ramena. Kako sam i nisam bio neke najbolje volje tog dana, u nabrojanim sam aktivnostima bio više promatrač nego sudionik. I moram vam reći, uvijek se iznova iznenadim koliko je doživljaj koncerta potpuno drugačiji iz stražnjih redova. Svaka njima čast, ali malo sam se u par trenutaka osjetio kao da gledam svirku na televiziji, radije biram da Dr. Pop. pljuje po mojoj glavi dok priča. Gospoda su odsvirala baš sve što su trebala, dosta je dugo trajao koncert. Koliko god noviji albumi možda bili na razini, i dalje se sasvim jasno dalo primijetiti koliko je ljudima draže čuti stare hitove, odmah bi atmosfera prešla iz ugodne u ekstatičnu. Pogotovo za vrijeme "Wartburg limuzine", naravno. Od popratnih sadržaja, čini mi se da dijalozi i monolozi dvojice prominentnih članova nisu baš uspijevali polučiti neki veliki uspjeh po pitanju količine smijeha, ali je bilo prilično očito da sami sebe neloše zabavljaju, a nije ni to za baciti. Pop je smislio jednu vrlo efektnu shemu, dio koncerta je držač za mikrofon objesio na neku šipku iznad pozornice i pjevao u taj viseći štap. Ne znam zašto mi se to toliko dopalo, ali znam da ću vjerojatno probati ukrasti taj potez na prvoj sljedećoj svirci svog benda. Zvuk je bio vrlo dobar, iako su sa stejdža tu i tamo dolazile neke zamjerke, u parteru je sve bilo na mjestu. Ne događa se često da se razumije svaka riječ otpjevana na nekom punk gigu, tako da se smatrajmo blagoslovljenima. Setlista je bila nafilana uspješnicama, taman kad bismo se mrvicu ohladili upala bi opet nega singalong ludnica. I tako gotovo dva sata, sve dok nam nisu isporučili svih tridesetak numera.

Atheist Rap je dovoljno puta dokazao sam sebi i svima drugima da imaju hordu fanova diljem bivše države, tako da ne vjerujem da su nešto zabrinuti zbog činjenice da ovaj koncert nije imao očekivanu prođu. Oni su i dalje dali sve od sebe i osigurali dobar provod, na ostalo ionako ne mogu utjecati. Lijepo je vidjeti ljude koji nakon toliko godina na sceni i dalje naočigled uživaju u toj svojoj muzici. Bend je to iz naroda, pokazali su još jednom da nisu izgubili taj pankersko-kafanski filing, tako da se može konstatirati da je još jedno poglavlje u knjizi dostojanstvenog starenja Atheist Rapa uspješno zaključeno.