Odlični Calexico u Tvornici

Odlični Calexico u Tvornici

Calexico nas je nakon tri godine ponovno odlučio počastiti svojim dolaskom u sklopu promocije albuma "Edge of the Sun" i priredio nam je koncert koji ćemo dugo pamtiti. Kako je točno bilo, pročitajte u nastavku.

Kao uvod i zagrijavanje za zvijezde večeri, nastupila je simpatična Gaby Moreno. Njoj je sinoćnja večer bila ujedno i posljednja večer turneje s društvom iz Calexica, ali i dan kad joj je izdan novi album, "Illusion". Ova mlada kantautorica nastupala je s mnogim etabliranim svjetskim glazbenicima, među kojima i s Hughom Laurijem, a potom je ostvarila i samostalnu karijeru. Gaby je otpjevala nekoliko svojih pjesama među kojima i neke s novog albuma. Na posljednje tri pjesme, "El sombreron", "Love is Gone" i "Fronteras," na pozornici joj se pridružio i Calexico, što je naravno izazvalo veliko klicanje publike. Plesni i latino ritmovi pokrenuli su publiku koja se utopila u glazbenoj atmosferi i uživala. Prekrasan spoj ženskog i muškog vokala priveo je njezin nastup kraju. Gaby se zahvalila publici i velikodušno ponudila nekoliko kopija starijih studijskih uradaka besplatno.

U kratkoj stanci, Calexico je na brzinu uštimao gitare dok se publika sve više približavala sredini. Bilo je tu raznolikog svijeta, od starijih bračnih parova do mlađih generacija, stranaca i domaćih. Odjednom mrak, nekoliko aktivnih reflektora na pozornici i voila, bend se uz pljesak i vrištanje publike popeo na pozornicu, ovaj put ne kao pratnja, nego kao glavni adut. Prošle su tri godine otkako su posljednji put nastupali u Hrvatskoj, ali našalio se Joey da izgleda kao da je to bilo jučer. Počeli su s "Across the Wire" koja je fino sjela, kako zbog glazbe, tako i zbog trenutne svjetske situacije s migracijskom krizom. Pozornica je izgledala impresivno sa svim tim instrumentima, od gitara, bubnjeva, timpana, klavijatura, kontrabasa, truba, harmonike i raznih vrsta zvečki koje su karakteristične za glazbu latino kulture. Vidjevši sve te glazbene spravice, niste odmah mogli uočiti i dekor koji je krasio pozornicu. On kao da je bio u drugom planu kako ne bi ometao ono što je stvarno važno, glazbu. Male glave žarulja bile su decentno postavljene na stalcima mikrofona i držača te su titrale toplom narančastom svjetlošću. Zid iza pozornice krasila je zastava na kojoj je bilo njihovo sunce koje se također nalazi i na omotu posljednjeg albuma.

Druga pjesma "Falling From the Sky" rezultirala je pjevanjem publike i dobacivanjem tu i tamo koje ovacije za vrijeme njezina trajanja. Glasovne mogućnosti publike su ipak više došle do izražaja na "Cumbia de Donde" gdje su se nakon Burnsovog "de dónde eres", ljudi u publici derali "a dónde vas". Kombinacija različitih žanrova, ali i različitih stilova sviranja koja je toliko prisutna u njihovoj glazbi, stvorila je sinoć jedinstven doživljaj za sve njihove obožavatelje. Jazzistički instrumentali u kojima su se isticale solaže svakog pojedinog instrumenta ostavljali su bez daha, ali su i pokazali kako Calexico stvara pravu glazbu. "Sunken Waltz" kojeg krasi taj poznati ritam bečkog valcera upotpunjen harmonikom baš je odgovarao prije "Bullets and Rocks". Burnsova solo izvedba "Fortune Tellera" umirila je publiku, a Burns je sve pozvao da mu se pridruže pa su se tu i tamo mogli čuti tihi glasovi kako pjevaju. Sigurna sam da će "Fortune Teller" svima ostati urezana u pamćenje, meni svakako hoće. Nakon toga su "Minas de Cobre" i "Inspiracion" očekivano raspametile masu koja je glasno pjevala "me puede, me duele que ya no estas aqui". Na nekoliko sljedećih skladbi Calexicu se pridružila i Gaby pa su, između ostalog, zajedno izveli "Miles From the Sea" i "Moon Never Rises".

Glavni dio koncerta završio je energičnom "Crystal Frontier", no uslijedila su još i dva bisa. Prvi povratak na pozornicu obilježio je "Wash" kojeg su izveli stalni Calexico članovi John Convertino i Joey Burns, a potom im se pridružio i ostatak benda. Na sveopće veselje, izveli su obradu pjesme "Bigmouth Strikes Again" koja se potom stopila u "There is a Light that Never Goes Out", što je rezultiralo glasnim pjevanjem "driving in your car I never never want to go home". Na drugi bis su izašli ipak s malo većom stankom, a završili su ga s "Guero Canelo", a potom su odlučili izvesti još i obradu Bowiejeve pjesme "Five Years" koju su posvetili svim nedavno preminulim glazbenicima, vlastitoj ekipi i izbjeglicama koje traže dom.

Ne može svatko izmiješati latino ritmove s električnom gitarom i stvoriti glazbenu ljepotu kao Calexico. Ovo je bend čije se pjesme ne temelje na samo tri note koje se ponavljaju neko vrijeme. Ovo su znanje i emocije pretočene u vještinu sviranja instrumenta – svi u bendu pjevaju, svi u bendu sviraju sve instrumente i svi u bendu čine jedan veliki Calexico. Ples, sreća i prava glazba izlazila je sinoć iz Tvornice. Moj španjolski prijatelj je glasno uzdahnuvši izjavio "Mi corazón rebosa de amor", ali nije samo njemu srce bilo puno ljubavi. Bilo je svima, jer ljudi su odlazili kućama sa smiješkom na licima.