Courtney Barnett u Tvornici: Doza svježeg zraka kakva nam je trebala
foto: Courtney Barnett, credit: Boris Podobnik/Ravno Do Dna

Courtney Barnett u Tvornici: Doza svježeg zraka kakva nam je trebala

U moru ne toliko vrućih gostovanja ove godine, došla nam je Courtney Barnett, itekako aktualno lice australskog i svjetskog alter-rocka koje je u Tvornicu kulture došlo promovirati svoj drugi LP album, 'Tell Me How You Really Feel'. Da odmah kažem: svaka čast LAA-u na dovođenju nje, ali i drugih 'vrućih' imena dosada jer je to ono što našoj, često prenostalgičnoj publici zaista treba.

Ranih 90-ih smo imali Kurta i Courtney; krajem 2010-ih imamo ih opet. Danas su to Kurt Vile i Courtney Barnett, a ne znam je li slučajno što ćemo ih premijerno čuti uživo u razmaku od svega mjesec dana. Njih su dvoje bliski prijatelji te kolaboracionisti na albumu 'Lotta Sea Lice', koji prošlog utorka nije dobio očekivani tretman, no sumnjam da se itko žalio. Setlista je bila ispunjena sjajnim stvarima s Courtneyjina dosadašnja dva LP-a te dva EP-a s početka profesionalne karijere.

Kad sam već krenuo s paralelom s Kurtom i Courtney, postoji još jedna, a to su primijetili i drugi. Gđica Barnett je zaista na trenutke djelovala kao reinkarnacija Kurta Cobaina: s gitarom često ispod razine struka bijesno je mahala glavom i skakutavim koracima ovladala pozornicom, na kojoj su basist i bubnjar upotpunjavali dojam da je ispred nas neka neobična verzija Nirvane.

Foto: Courtney Barnett Credit: Podobnik/RDDfoto: Courtney Barnett, credit: Boris Podobnik/Ravno do dna

No, počelo je lagano. 'Hopefulessness' je bio opuštajući uvod u nastup gdje je Courtneyjin lomljivi glas i prebiranje po gitari bilo jedino što smo čuli, ali i sasvim dovoljno. Nije trebalo dugo da Courtney i njen bend potom živnu i krenu punk-rock pristupom gaziti kroz setlistu: našlo se mjesta za sjajne 'Avant Gardener', 'Nameless, Faceless', 'Everybody Here Hates You', a vrhunac nastupa dogodio se na 'Depreston', onom me-and-may-friends storytellingu kakav je Kurt Vile, recimo, ispraksirao do savršenstva. Publika je prepoznala trenutak i ritmičnim pljeskovima upotpunila doživljaj tijekom te pjesme.

foto: Courtney Barnett, credit: Boris Podobnik/Ravno do dna

Drugi vrhunac nastupa dogodio se tijekom tri posljednje pjesme u redovnom dijelu koncerta. 'Elevator Operator', zatim 'Charity', koja mi je posebno ostala u uhu te najveći Courtneyjin hit, 'Pedestrian at Best' s njenim još uvijek najboljim stihom: 'Give me all your money and I'll make some origami, honeyyyy'... Na toj je stvari, doduše, propustila napraviti kaos kakvom sam se nadao, ali dala je cijelu sebe u izvedbi, kao i uostalom na većini pjesama na svom nastupu. Znali smo što nas čeka na bisu (hvala na postojanju, setlist.fm), no ipak smo htjeli doživjeti još jedan 'punch' kao tijekom glavnog dijela, a ne 'spuštalicu' koju smo na kraju dobili.

Courtney se, sve u svemu, dobro ispunjenoj i generacijski raznovrsnoj Tvornici vrlo dobro predstavila i siguran sam da neće proći puno vremena prije njenog novog nastupa u Hrvatskoj. Nadam se da će to biti na nekom od ljetnih festivala, gdje se u sat vremena da stisnuti ono najbolje od autora, a Courtney tih sat vremena očito ima, iako zasad ne više od toga. U svojoj 32. godini još nije u naponu kreativne snage jer danas on dolazi mnogo kasnije nego nekada. To je ono što nas, u slučaju Courtney Barnett, zasigurno može radovati.