Eargazam u Tvornici – odličan Gift band!

Eargazam u Tvornici – odličan Gift band!

Od 1980. godine pa do danas, britanski Depeche Mode ostavlja neizbrisiv trag na čitavu glazbenu scenu, a u njihovoj su glazbi uzor pronašli brojni žanrovi krenuvši od popa pa sve do najžešćeg metala. Formirajući generacije glazbenika i publike, s vremenom su se pretvorili u fenomen svjetskih razmjera koji se i danas zasluženo nalazi na pijedestalu synth pop/rock žanra.

Jučer smo u Malom pogonu zagrebačke Tvornice imali priliku slušati nastup novosadskog benda Gift, koji, u što sam se i osobno uvjerila nakon sinoćnje svirke, itekako zasluženo slovi za jedan od najboljih regionalnih, a možebitno i europskih Depeche Mode tribute bendova. Začetci Gift banda sežu do 1991. godine kad je vokal Jovan Matić, poznatiji pod umjetničkim imenom Joca Ajkula, u konzervativnoj sredini počeo svirati covere svojih najdražih izvođača. S vremenom su se postava i opus benda promijenili te bend od 2007. djeluje ponajprije kao Depeche Mode tribute.

Dok sam se sinoć kroz prve taktove pjesme "Martyr" probijala kroz Mali pogon (a Gift definitivno zaslužuje i veće prostore), pomislila sam "ovo će biti zanimljiva večer" -  nabrijana atmosfera i Ajkulina glaščina od kojeg se ježi koža bili su recept za uspijeh. Važna karakteristika benda je njegova interakcija s publikom, ne samo sa stagea, već i povremenim silascima u publiku, međusobna energija i afekcija koje se razvijaju do samog kraja nastupa tako da imate osjećaj da su vam to najbolji prijatelji upravo odradili svirku života.

Nakon "Martyr" redale su se pjesme polako bacavši okupljene u trans sve dok nije bilo vrijeme za prvi od nekoliko vrhunaca večeri – "Strange Love". Melodija koju i ptice na granama znaju rasplesala je i one najukočenije i publika je vrištala za još, a bila je to tek uvertira u ostatak večeri.

"World in my eyes" i "Behind the wheels" dovele su nas do kultne "Never let me down again", ozarivši lica publike koja je, preuzevši glavnu riječ, započela i završila pjesmu. Dobra se atmosfera nastavila kroz izvedbe "Everything counts" i naravno veselice "Just can't get enough" pa sve do "People are people" iz 1984. godine, jedne od najzaslužnijih pjesama za internacionalni proboj DM i pjesme koju se (barem na mojoj listi) i dalje drži jednom od njihovih najboljih hitova.

Iako se do sredine koncerta već polako počeo zamjećivati umor publike i možda ne bi bilo loše da je umetnuta neka kraća pauza, na članovima Gift banda bilo je očito da se oni tek ufuravaju i da najbolji dio večeri tek slijedi. Interakciju s publikom na stranu, Gift je bend koji i vizualno dostojno odaje počast Depeche Mode-u – crna uska odjeća i striptiz iz iste, koža, masivan nakit teška šminka, ali i neprekidno izvijanje i skakanje po pozornici.

Osim što članovi benda imaju i dobru međusobnu komunkacija, zanimljivo je bilo svjedočiti i onoj njihovoj osobnijoj strani, točnije kad je Ajkula za vrijeme uspješnice "Freelove" pozornicu prepustio svojoj ekipi i publici te se spustio među nas i proveo veći dio pjesme sa svojom ženom, što je u konačnici još više doprinjelo intimnom ugođaju koncerta.

Izvedbe pjesama "Precious" i "Personal Jesus" zadovoljile su sva moja očekivanja od večeri i za njihova se trajanja još jednom potvrdilo koliko ovakav vokal, puno dublji no što je onaj Gahanov, savršeno ide uz synth zvuk i cijeloj priči daje još mračniju i mističniju notu. Upravo time, kao i nešto drugačijim, ponekad usporenijim, aranžmanom i korištenjem Ebow-a za efekte, Gift band ipak ostaje poseban u svojoj interpretaciji i unosi u pjesme dio vlastite osobnosti. Kao i na većini koncerata, bilo je nekih tehničkih grešaka i problema, poneko falšanje, ali sve je to ljudski, međutim jedina zamjerka koju imam je da mi se Ajkula na par momenata činio pretih i mislim da bi bilo dobro u buduće tome dati još malo pažnje.

"Personal Jesus" bila je posljednja pjesma službenog dijela koncerta, no bend se na zahtijev publike očekivano vratio i na bis kojim smo potrošili i zadnje trunke energije i nakon posljednje "Blue Monday" polagano, ali zadovoljno se zaputili u hladnu zagrebačku noć.

Sve u svemu, odličan bend, odlična svirka i odlična večer, a za kraj još jedna kratka crtica o Depeche Modeu i njihovom utjecaju na svijet glazbe:
"Originally a product of Britain's new romantic movement, Depeche Mode went on to become the quintessential electropop band of the 1980s. One of the first acts to establish a musical identity based completely around the use of synthesizers, they began their existence as a bouncy dance-pop outfit but gradually developed a darker, more dramatic sound that ultimately positioned them as one of the most successful alternative bands of their era.“