Hooverphonic - bend koji je dao više publici nego publika bendu
Foto: Hooverphonic, credit: Edita Sentić

Hooverphonic - bend koji je dao više publici nego publika bendu

Hrvatskoj publici ne pretjerano poznati Belgijci osvježili su inače “ni sim ni tam” utorak. Ekipa većinom mlađe srednje dobi, koja se s dotičnim bendom susretala u ranoj mladosti kad su se devedesetih počeli izdvajati svojim zvukom, dočekala je Hooverphonic koji su naš prvi susret obilježili nastupom s relativno novom pjevačicom Lukom.

Nastup dugovječnog benda Hooverphonic započeo je po dolasku većine u Tvornicu, čiji je veliki pogon bio poprilično prozračan tijekom cijele večeri. Recimo da smo se svi mogli komotno njihati uz različite opuse koje ovaj bend nudi: od utjecaja disko groznice, indie rock zvukova, kinematografskih Bond pjesama do pop pjesama koje bi lako prošle u finale Eurovizije, kako ih i sam Alex naziva, kič.

“Concrete Skin” je otvorila sinoćnji set i dala naslutiti da ćemo uživati uz kvalitetnu glazbu i izuzetno dobro uigran bend. Osobno me oduševila gradacija cijele večeri, obilježena i vizualno Lukinim promjenama outfita, točnije njih pet. Dok su večer otvorili s nešto hladnijim notama i taj set zaokružili s fantastičnom izvedbom „Vinegar and Salt“, promjena u nešto romantičnijem tonu (čitaj crvena haljina) nas je vodila kroz još jedno ispreplitanje novih i starijih hitova, poput nadolazećeg singla „Horable Person“, stare dobre „Eden“ i poznatije „Romantic“.

Za uho najzabavniji period dolazi kada bend počne svirati „Jackie Cane“, pjesmu koja produkcijski zvuči odlično, jedna od onih koje se primaju u memoriju i pjevušenje nakon preslušavanja je neminovno. Pomalo surf, ali i dalje orkestralni zvuk, okupan je zavodničkim pjevom. Kako na dosad viđenim izvedbama, tako i sinoć, ovo je jedna od upečatljivijih izvedbi.

Nakon nekolicine pjesama dočekali smo i najpoznatiju „Mad about You“ gdje se publika konačno opustila i osim snimanja mobitelima,  čak je i pjevušila. Vrhunac večeri bio je s pjesmom „Badaboum“ kada je Luka zajedno s talentiranim gitaristom otpjevala zaigranu pjesmu, a dotični je uspio zabaviti publiku i rasplesati većinu. Kraći bis su završili s pjesmom „You Hurt Me“.

Ovo je bio jedan od onih koncerata gdje je bend dao publici više nego publika bendu, bar ako pričamo o hrvatskim omjerima nagrađivanja benda pljeskom, pjevanjem i pažnjom. Mlada frontmanica koja nije 'showwoman', bend koji je generalno nepoznat hrvatskoj široj publici, relativno zakašnjela promocija – su potencijalni razlozi zašto nije bilo kako je moglo biti. S druge strane, Luka ima fenomenalan glas, strašnu kontrolu nad istim. Bend je kvalitetan i dečki funkcioniraju vrlo uigrano, svi su tehnički ispravni i dapače, pričaju fora životne priče i iskustva. Cijeli nastup je pomno osmišljen, do te mjere da osim uhu i oku bude zabavno.

Umjesto da 'crnjačimo' kako je moglo bolje, ovaj prvi susret uživo s Hooverphonicom je bio kao pretpremijera za potencijalno idući posjet Hrvatskoj. Nadam se da smo i na 'loše dane' poput ovog i dalje dobra publika te da ćemo u dogledno vrijeme dobiti 'popravni'.