Mračni Elliott u Tvornici kulture

Mračni Elliott u Tvornici kulture

U četvrtak navečer je u Tvornici kulture nastupio bristolski kantautor Matt Elliott. Kako je bilo pročitajte u nastavku

Ako se niste prije susreli s njegovim djelom možda vas je baš zvučno prezime Elliott nagnalo da se nađete na koncertu, a ako jeste, onda vam je Matt poznat kao producent elektroničke glazbe pod imenom The Third Eye Foundation, te kao samostalan glazbenik koji iza sebe ima pozamašan broj izdanih albuma. Neko vrijeme je Matt izdavao za Domino Records i surađivao s imenima poput Mogwaia, Yanna Tiersena, pa čak i Thurstona Moorea, a onda se 2001. okrenuo samostalnoj glazbenoj karijeri. Na krilima posljednjeg albuma "The Calm Before" Matt je u Zagreb došao predstaviti svoj glazbeni rad kojeg mnogi svrstavaju u dark folk.

Koncert je počeo točno u najavljeno vrijeme pred trećinom ispunjenim Malim pogonom Tvornice kulture. Sam na pozornici, osvijetljen toplim svjetlom, Matt je sjedio na stolcu, a društvo mu je činila njegova gitara, jedna frula i par mikrofona. Već od prve pjesme njegovi su poetični stihovi i kriptična atmosfera, koju je stvarao glazbom, umirili publiku koja se potpuno predala u aktivno slušateljsko stanje. Dokaz tome su i nekolicina ljudi u prvom redu koji su sredinom koncerta sjeli na pod ispred pozornice i uživali sklopljenih očiju.

Njegovi stihovi imaju težinu, puni su neke neispunjene čežnje i mističnosti. Isporučeni Mattovim dubokim, pomalo Cohenovskim glasom, svakako sadrže poruku za one koji ih razumiju. Međutim, ono što je mene dobilo na sinoćnjem koncertu su harmonije koje su izlazile iz gitare i instrumentali iz kojih ste mogli i bez stihova osjetiti samu emociju pjesme. Njegov glazbeni stil inspiriran je orijentalnim i južnoeuropskim melodijama i ritmovima. U jednom trenutku, točnije na pjesmi "Zugzwang", mogli ste se zabuniti i pomisliti da se na pozornici nalazi neki španjolski svirač flamenca.

Osobno me oduševila i obrada "I Put a Spell on You"  u kojoj je ponovno uspio pokazati svoje gitarističko umijeće. Ipak, teško ga je bilo pratiti sve vrijeme nastupa pa mi se za neke pjesme činilo kao da traju malu vječnost. Sve u svemu, bila je to solidna jednosatna svirka za jednu običnu večer u radnom dijelu tjedna.