MENT nam je priredio ugodnu večer u Tvornici

MENT nam je priredio ugodnu večer u Tvornici

MENTprizent se zove serijal koncerata koji je započeo ovog utorka u zagrebačkoj Tvornici, a nastavit će se u nadolazećim tjednima u Pečuhu, Beogradu, Skopju i Nišu. Ne zove se slučajno tako, MENT je naime najveća regionalna glazbena konferencija, a održat će se od 1. do 3. veljače u Ljubljani. Logično bi stoga bilo da nam MENTprizenta slovenske izvođače, je li tako? Tako je. Nema mjesta iznenađenjima, to se i dogodilo - oni su bili redom Čao Portorož, Koala Voice i Blaž. Posebnost (relativna, nije to ipak baš toliko posebno) ovakvog koncepta je ta da odabrani izvođači nemaju puno dodirnih točaka s glazbene strane, pa je bilo zanimljivo provjeriti kako će ta žanrovska raznovrsnost proći u Malom pogonu te večeri.

Kako u večernjim satima utorka dana vaš izvjestitelj ima probe sa svojim bendom, u Tvornici se uspio ukazati tek oko desete ure. To u devedeset posto slučajeva ne bude problem, budući da je u našem gradu ustaljena norma po kojoj predgrupe taman tad negdje kreću. Tako da sam ostao osupnut informacijom da je Čao Portorož počeo sa svirkom prije devet! Teška matineja, vrlo rijetko viđeno. Povezali ste već, taj sam bend propustio, i skrušeno se zbog toga ispričavam svima onima koji su otvorili ovaj izvještaj goreći od želje da pročitaju nešto o njima. Sviraju ubrzo na Brijačnici na Velesajmu, obećavam da ću tad nadoknaditi štetu.

Glavnim facama u cijeloj ovoj MENTprizent priči su se pokazali Koala Voice. Na njihovom ste koncertu mogli svjedočiti onoj raritetnoj sceni kad je jako malo ljudi (tridesetak?) i svi stoje jako daleko od stejdža, ali se na neku foru vrlo jasno može osjetiti jedna iznimno pozitivna atmosfera u zraku. Sreća, u biti. Onaj osjećaj kad znaš da svjedočiš nečem divnom, pa ne možeš da se ne raduješ. Četveročlani je to kolektiv, sastavljen od jako mladih ljudi koji odišu jednim nepatvorenim mladenačkim zanosom i entuzijazmom, i spremni su da ga kataliziraju kroz svoju pitku, prpošnu i poletnu, ali i vrlo kvalitetnu glazbu. Koja se manifestira u raznolikim oblicima, ali neka osnovna definicija bi joj bila melodični i plesni pop-rock. Velim, bilo je tu i garažnih surf pop numera, pa preko progresivnijih melodija do čistokrvnog disca, ali sve to u nekom njihovom karakterističnom fazonu, bez da je zvučalo kao kopiranje ikoga. A kad si tako mlad bend (postoje 5-6 godina, imaju tek jedan album), imati izgrađen i definiran svoj prepoznatljiv izričaj (ma koliko on bio raznovrstan) je definitivno vrlo pohvalno. No, sve to skupa ne bi bilo ni približno toliko šarmantno i zanimljivo da nema te djevojke imena Manca za mikrofonom. Riječ je o jednoj od onih žena s urođenim šarmom i karizmom, kao stvorena za pozornicu. Na svaku njenu kretnju i riječ čovjek ne može a da ne gleda s tonom simpatije, natjera te cura da ju zavoliš (a i zaljubiš se u nju) doslovno na prvi pogled. Genijalna frontwoman, mnogi bi bendovi vjerojatno prodali dušu vragu za jednu takvu. Koala Voice ne samo da ima nju, već ima i catchy zanimljive pjesme na engleskom, party ritam sekciju i otkačenog gitarista sklonog garažnim eskapadama, tako da tu sve opasno miriši na skori ozbiljniji proboj na inozemno tržište. Iako su već svirali u Tvornici na Reflektoru prije Anne Calvi, i navodno oduševili, to ipak nije bilo dovoljno da privuče ljude na ovu svirku. Pa ipak, spreman sam staviti koju kunu na opciju da će u roku nekoliko godina oni moći samostalno puniti ovakve prostore. Koale su možda do sad bile ugrožena vrsta, ali došlo je vrijeme da se pročuje i njihov glas.

Na svojevrsnom afterpartyju ovog događaja, nastupio je čovjek imena Blaž. Tu je broj ljudi dodatno okopnio, spalo je sve na nas petnaestak. Blaža to nije puno brinulo, on je vrlo uživljeno plesao cijelo vrijeme i dobro se provodio. Blaž je DJ, inače. Ima laptop i ima sintić (koji je tu više iz estetskih razloga, ili se barem meni elektronskom laiku jako jako činilo da je tako), i pušta dosta zanimljivu glazbu koja me eto, suprotno očekivanom scenariju, uspjela zadržati u klubu do kraja nastupa. Dakle, reklo bi se da mu je neka osnovna baza u hip hop beatovima, na koje onda nasađuje razne nepredvidljive zvukove koji variraju od ambijentalnih do bombastično glasnih i plesnih. Činilo se doduše kako se ipak pomalo našao u krivo vrijeme na krivom mjestu, nije mu uspjelo pridobiti nas da se otkačimo, vrhunac je ostao na nekom prešutnom općem konsenzusu nas preostalih Mohikanaca da je lik dosta dobar.

Set mu nije trajao duže od četrdeset minuta. Onda nam je mahnuo, sišao s pozornice i time, već oko 11 i nešto sitno, označio kraj ovog zanimljivog događaja. Od srca se nadam da će ta njihova karavana imati više sreće na svojim sljedećim postajama, budući da se na može reći kako su se ovdje dobro proveli po pitanju broja publičnih duša. No, svi su drugi aspekti bili na mjestu. Ugodna večer u Tvornici, čak su se pobrinuli i da ulovimo zadnje dnevne tramvaje