Metalcore spektakl u Tvornici

Metalcore spektakl u Tvornici

Puna Tvornica odlično raspoloženih fanova i vrhunska atmosfera do samog kraja pravi je recept za koncert godine.

Sva tri banda imaju popriličan fan base u Europi tako da je zagrijana publika već na Thy Art Is Murder i hitovima kao što su "Light Bearer", "The Purest Strain Of Hate", te "Reign Of Darkness" pokazala kako ima nade i za pokoji mosh pit u obično statičnih Hrvata. Nakon što je CJ McMahnon napustio band uoči ove turneje njegovo mjesto je preuzeo Nick Arthur iz hvaljenog Molotov Solutiona, jednako kvalitetan, a ujedno i ponešto razgovjetniji od svog prethodnika.
Momci nisu pretjerano pričljivi stoga pauze između pjesama traju minimalno dok uhvate zraka, set lista od 7 stvari je prošla za čas. Za kraj "Holy War" i pomalo žalostan osjećaj jer je trajalo prekratko.

Za razliku od Arthura, Architectsi i Sam Carter su govorljiv band s jasnim porukama i stavovima. Od bannera Sea Shepherda na pozornici do ohrabrujućih mini govora između pjesama, aktivistički nastrojeni još od albuma "Ruin" u Carteru su našli idealnog vokala i predstavnika vlastitih ideja i nadanja.
Odsvirali su više manje cijeli aktualni album "Lost Forever // Lost Together", a pjesme kao što su "Gravedigger", "Naysayer", "Colony Collapse", "C.A.N.C.E.R" i nešto stariji hit "These Colors Don't Run" publika zdušno pjeva s bandom. Što se tiče tehničkih detalja Architects imaju toliko nastupa i općenito turneja da više nema mjesta pogreškama. Svi su majstori na svojim instrumentima i to se kuži kroz svaku sekundu precizno odsvirane pjesme, iako samplovi mjestimice znaju bit preglasni.

Naravno vrhunac večeri bi bio legendarni Parkway Drive koji ovom turnejom pokušava prodat novi album "Ire". Odlična stvar kod njih je što kuže kako prodati ekipi dobar nastup, iako je novi album apsolutno sfera za sebe nasuprot prijašnjih radova i to ne na baš pozitivan način. Nastup im je kombinacija legendarnih hitova kao što su pjesme "Idols and Anchors", "Carrion", "Wild Eyes" i novijih stvari poput "Destroyer" i "Vice Grip" koje su poprilično bezdušno rađene po receptu upravo za punjenje dvorana sa sing-along hej hej refrenima i lako pamtljivim ritmom i gitarama. Recept taman da se napravi atmosfera, kamuflira kvaliteta "Ire" albuma i još da se za svakog nađe ponešto iz prebogate diskografije. Uz impresivan light show i konfete publika je vidno uživala u spektaklu, dok je band na trenutke djelovao distancirano i rezervirano unatoč pokušajima Winston McCalla da energičnim skakanjem i paljenjem baklje zabavi okupljene. Bisevima "Crushed" i "Home Is For The Heartless" zatvorili su impresivnu metalcore-deathcore večer koju ni traljavost organizatora, nešto veća cijena karte za naše standarde i općenita užasna politika Tvornice nije uspjela pokvariti.