Parquet Courts u Tvornici kulture

Parquet Courts u Tvornici kulture

Utorak, atipičan dan za koncerte, rezultirao je prepunjenim malim pogonom te iznenađujuće kvalitetnom svirkom. U grad su nam stigli nabrijani Ameri te zapisali protekli večer u povijest glazbenih kajdanki.

Mladi zagrebački "indieaneri", Broken Ideas su dobili ulogu zagrijavanja ekipe, što im je i pošlo za rukom. Drugim ep-jem sličniji zvijezdama večeri, od prvog izdanja su se od rokera “srednjoškolskog zvuka“ pretvorili u post punkere dostojne svoje uloge na koncertu. S novom "Bloodshot" našli su se totalno na tragu Parqueta, a dotična je i realno najbolja stvar na izdanju, no nismo tu da recenziramo izdanje već svirku, a ista je također poprimila obilježja iskusnijih, žešćih imena na sceni.

A onda je na scenu izašao bend sve češće opisan kao najbolji bend za kojeg nikad niste čuli – Parquet Courts, prvi puta u posjetu na ovim prostorima. Svježi, moderan rock dopirao je sinoć iz malog pogona Tvornice kulture, no ipak utopljen u zvuk garažnih devedesetih, stoga ne čudi prosjek godina auditorija te kolektivno mirovanje, čemu nije ni odmogla nagužvanost. Naime, teško se disalo te je probijanje do prvih redova (ili wc-a uopće) preostalo najhrabrijim među nama. Povremeni naleti ventilacije su se trudili održati nas na životu, no nije bilo predaje, ne uz ovakvu bombu pred nama.

Otvorili su set s brzom i kratkom "No, No, No" – poput shota kojeg zalijete pivom – slijedila je "Bodies", drugi ekstrem njihovog stvaralaštva, jedna od rijetkih balada. Mijenjajući gitare i uloge na mikrofonima, zanemarivši prvo izdanje – ono distribuirano isključivo na kazetama, poveli su nas na put kroz par godina stvaralaštva i pokazali da iako zvuče kao iskusni rokeri, budućnost tek čeka na njihovo potpuno ostvarenje.

Dečki su simpatično tražili među prisutnima aktore, očito obožavane, serije – surprise, surprise – Game of thrones, što je eskaliralo u potragu za Kaleesi, šaljivo naravno, no time su iskazali, osim velike ljubavi prema spomenutom sadržaju, i prvu asocijaciju na Lijepu našu.

Osim navedenog, nisu nam ponudili mnogo riječi mimo pjesama, no niti preveć prostora unutar kojeg bi nam mogli išta poručiti s obzirom na konstantno držanje ritma uz ulete u pjesme, osiguravajući ritmičkom kosturu puno mesa i masti. Svaki u svom transu – bend i publika – bez izražajne sinergije no s izraženim zadovoljstvom obje strane.

Za kraj smo čuli podužu "Uncast Shadow of a Southern Myth". Lagana i beskrajna, usporedno s brzim garažnim rasturačinama, svojim je nostalgičnim prizvukom bila savršen konac savršenog koncerta. Bez previše pompe, dečki su otpraćeni i pozdravljeni, nitko nije vrištao za još, jer kao da su idealno zaokružili nastup i pružili nam jedno kompletno iskustvo što ne traži nadopune.

Nismo puno očekivali, nismo znali ni što očekivati, ili da pričam u prvom licu? Bilo kako bilo, ovo je ispao jedan od onih "light" koncerata – utorak navečer, sat-dva svirke, mali prostor, ali naspram tome – puno energije, buke i rastuće simpatije, koja će ih, nadam se, dovesti opet u naše krajeve, no do tad bi mogli napuniti barem pregrađeni veliki pogon pa da možemo naći svoje mjesto pod tvorničkim reflektorima i zaplesati uz zarazne riffove. Živi bili – pa vidili!

 

Foto by Tomislav Sporis Photography (Ravno do dna)