Plastic Knives, Rens Argoa i Portman u Tvornici

Plastic Knives, Rens Argoa i Portman u Tvornici

Raštrkani mali pogon Tvornice ovu subotu razdrmali su redom Plastic Knives, Rens Argoa i Portman. Zašto raštrkani? Ljudi su dolazili i odlazili ovisno o tome koliko su bili zabavljeni ili, možda točnije je reći, budni. Ovako je to izgledalo sinoć.
Plastic Knives počeli su oko 22 sata. Mračni instrumental kao sjajna podloga tamnoj gitari i bubnju uvlači publiku u igru vrlo brzo. Što je najvažnije, dečki uživaju dok sviraju jer dok su u glazbi više ne vide publiku. Pedesetak ljudi koji su ih dočekali davali su pozitivne vibre. Broj u publici se s vremenom povećao što je bilo na obostrano zadovoljstvo.
Plastic Knives sam već uspoređivala s Ratatatom, i s razlogom jer kvaliteta i povezanost su prisutni kod oba benda, a u bendovima ih je samo dvojica. Nikolu i Damjana navigira elektronika, u žešći ili više psihodelični rock, groove ili čišći ritam, ali baza i dalje ostaje duboka i mračna. Zanimljivo je kako baratajući pedalama Damjan zvukovno gotovo pretvori gitaru u sintesajzer, dok Nikola sam zvuči kako Safri Duo.
Damjan se publici i fizički približio spuštajući se s bine i svirajući među prisutnima, što ih je dodatno zaintrigiralo. Odradili su najzahtjevniji dio večeri iliti zagrijali publiku, a dalje je na ostalim bendovima bilo da uzavriju atmosferu. Doduše, satnica se već debelo pomakla, te su se u periodima zamjene instrumenata prisutni uspavali, pa do posebnog porasta raspoloženja nije došlo.
Rens Argoa su počeli oko 23:30 glasnim hard rockom. Tijekom cijele svirke imali su interesantan videozid koji plijeni pažnju, te bi uz blaže osvjetljenje bine i benda bio još efektniji. Osim glasnih bubnjeva i gitara nije se puno toga dogodilo. Nažalost, cijeli njihov nastup većinom je djelovao zvukovno ravno. Njihova glazba sadrži melodične, psihodelične i matematički vođene elemente, gotovo neznatnih razlika. Solaže električne gitare imaju potencijala, ali opet nisu imale nikakav poseban moment vrhunca ili poticanja. Nakon nekoliko instrumentalnih izveli su i jednu pjesmu s tekstom. Iako na snimljenom materijalu zvuči vrlo interesantno, sinoć je vokal bio pretih i nije se isticao, kao da su instrumenti gušili njegov glas.
Bez obzira na veću i glasniju publiku, nisu na mene ostavili snažan dojam kao Plastic Knives.
Portman su zasvirali oko pola 1. Opušteno i bez riječi preuzeli su svjetlost pozornice. Instant privučeni bendu bili su njihovi fanovi. Ostali su zaintrigirano slušali stilski razvoj pjesme s intervalima zvuka koji na momente iskaču zagolicati slušne kanale. Glazba im je pomno osmišljena i time dobiva na dramatičnom efektu. U ponekom momentu budili su mi asocijacije na pjesme ex benda Ramirez ili tonove iz pjesme "Munich" od Editorsa. Razlog tomu su "high pitch" tonovi električne gitare. Isto kao Plastic Knives, daju momente kad mističnost vodi misli van prostora Tvornice.
Ono što se počelo događati na koncertu Portmana je zamor, ne od njih, nego generalno od količine mračnog instrumentala u jednoj večeri. To je publiku navodilo da ode ranije s koncerta. Možda da su nastupi bili kraći ili da ih se žanrovski poveže sa srodnim bendovima koji imaju riječi, jer ta raznolikost ipak više zabavlja. Poanta je da svima bude dobro, a ne da se publika misli hoće li zaspati, popiti još jedno piće ili napustiti koncert ranije. Žamor tijekom koncerta je bio sveprisutan. Priznam da je teško pratiti tri instrumental benda bez da poželiš popričati jer nekako instinktivno prevlada misao da možeš slušati takvu vrstu glazbe i pričati bez da puno propustiš.
Lijepo je bilo vidjeti i druge mlade glazbenike koji su sinoć došli poslušati ova tri benda, možda samo da podrže kolege na underground sceni ili nauče pokoji trik u ovim živim instrumentalima. Iako imamo iznenađujuču količinu instrumentalnih rock bendova na sceni, više pažnje trebalo bi obratiti s kojim bendovima ih staviti tijekom iste večeri.