Anna Calvi

Anna Calvi

Iznimnih vokalnih sposobnosti s neuništivim darom sviranja starog Telecastera, Anna Calvi je perfektno i visoko sofisticirano kontrolirala svaki aspekt svog sinoćnjeg nastupa u Tvornici kulture. U pratnji tročlanog benda s genijalnom Mally Harpaz, karizmatična headlinerica je još jednom potvrdila svoj status jedne od najtalentiranijih žena u suvremenoj glazbi.

Koncert je otvoren surovim odabirom Suicideove "Ghost Rider". Pomalo klaustrofobičan, nervozan i mračan uvod dao je više značenje sinoćnjem izboru i redoslijedu pjesama tek na samom kraju, kad je bend okrunio svoj nastup glamuroznom izvedbom "Desire". Istinskim poznavateljima lika i djela Anne Calvi ne treba dodatno pojašnjavati prethodnu izjavu, a onima koji to nisu, vjerujem da će sve biti jasno kad se upoznaju s radom ove mlade, multitalentirane britanske glazbenice, Talijanke po ocu.

Izbor svojih najboljih glazbenih ostvarenja, Anna i bend su ugurali u ograničenih sat vremena nastupa, bez bisa. Sav raskoš Anninog vokala, njena senzibilnost i ženstvenost, došli su do izražaja u "Suzanne And I" i "Sing To Me". No, puna snaga i izvrsnost ovog benda i multiinstrumentalistice Mally Harpaz spoznaju se tek u nevjerojatnoj izvedbi "Love Won’t Be Leaving" gdje su bogate orkestracije i virtuozne gitarske solaže savršeno dozirane i na samom vrhuncu. Inače odlična obrada, ali ne toliko uvjerljiva kao i ostale izvedbe, "Wolf Like Me" od TV On The Radio bila je još jedno veliko iznenađenje na Calvinom premijernom nastupu u metropoli.

Zagreb je dobio svoje cjepivo protiv depresije i gluposti koja vlada u javnom društveno-političkom životu u zadnje vrijeme. A iako koncert nije imao čarobni sastojak da zapali publiku do kraja, glazbenici i njihova magija su bez zamjerke.

Stilski potpis Anne Calvi je starog kova, gotovo unikatan, i uz njene vokalne mogućnosti je njen najjači adut. Anna se na pozornici drži kao dama, a njen bogati duh i blagi osmijeh podsjećaju na osobenjake poput Nicka Cavea. Upravo su njena osobnost i njena umjetnička interpretacija svijeta ono najbitnije, ono što udahnjuje dušu njenoj glazbi punoj nade i vjere u ljubav.

Anna Calvi smo slušali već na Terraneu, tako da epitet najvećeg iznenađenja prve večeri Reflektora dobivaju mladi Slovenci Koala Voice. Dinamična i upbeat, garage pop ekipa iz Kisovca ima drskost The Ting Tingsa, melodioznost CYHSY-a i osjećaj za rasplesati vas kao Violent Femmes, no ipak najviše asociraju na disco/pop inačicu Operator Please. Premijerni hrvatski nastup pamtit će se po izvedbi "Go Disco, Go" i obradi The Kinksa "You Really Got Me" s kojom su Koala Voice predvođeni Mancom Trampuš rasturili na samom kraju.

Reflektor je još jednom na pozornicu Velikog pogona doveo i splitsku kantautoricu Dunju Ercegović, poznatiju kao Lovely Quinces. Dunja je održala standardno dobar nastup na kakav smo navikli, no takav se nije isticao po ničem posebno osim po neprimjerenom, osobnom obračunu s djevojkom iz publike pokazivanjem srednjeg prsta i vrijeđanjem. Većina će to opravdati prirođenim buntom, no ja bih to prije opisao kao privlaćenje pažnje.

Od domaćih imena, uz Dunju su nastupili i zagrebačkoj publici dobro znani graveyard pop Side Project koji su otvorili Reflektor. Nastup im je bio puno uvjerljiviji no inače, a zvuk žešči nego na studijskim snimkama za što je zaslužan Lukin i Anin prateći bend. Lukin vokal je i dalje najjača kvaliteta ovog dua, a osjećaj da bend stavlja formu prije sadržaja i dalje traje, nažalost. No ne sumnjam da će Side Project postajati samo bolji i bolji s iskustvom, oni su i dalje jedno od najzanimljivijih imena naše nezavisne scene.

Večeras slijedi nastavak Reflektora. Organizatorima želim sreću dogodine, da realiziraju svoju prvotnu viziju boutique festivala na Tuškancu sa zamišljenim dnevnim programom i after partyjima. Uloženi trud za dovesti Annu Calvi i ostale izvođače njenog kalibra uvijek će se cijeniti bez obzira na rasprodani broj karata.