Repetitorov sirovi val odnio Tvornicu
foto: Repetitor, credit: Monika Bračević/Ravno Do Dna

Repetitorov sirovi val odnio Tvornicu

Da! Ne znam kako bih se drugačije izrazila osim baš ovako kao u naslovu. Repetitor je sinoć svojom silinom doslovno pomeo sve što se u Tvornici pomesti dalo i odveo nas na neko drugo mjesto.

A to smo i tražili. Bolje reći, trebali. Barem ja jesam i ovakav reset je uvijek dobrodošao. Navala sirove žestine, vječne mladenačke energije i neslomljiva duha. Nahranili su nas! Repetitor je, mogli bismo reći, vrlo čest posjetitelj zagrebačnih klubova. I oni sami vole dolaziti ovdje, naša publika ih uvijek objeručke dočekuje, a koncertne sale uvijek su dupkom pune za vrijeme njihovih nastupa.

Boris Vlastelica, vodeći vokalist i gitarist benda, u više intervjua naveo je kako njihovu domaću scenu krasi mnoštvo mladih kvalitetnih bendova, pa im je tako ovog puta kao predgrupa nastupio Gazorpazorp, mladi beogradski četveročlani bend. Odsvirali su finih 40-ak minuta. Moram priznati da mi je ovaj bend postajao sve prisniji srcu što se više odmicao njihov nastup. Najviše zbog njihove iskrene volje za sviranjem i zabavom. Vrlo su energični i doista logičan izbor za predgrupu Repetitora, odnosno zagrijavanje. Djelovali su baš kao da su pali s Gazorpazorpa, izmišljenog planeta iz lude animirane serije “Rick and Morty”, po kojem su si i nadjenuli ime. Nabrijano su prašili po svojim instrumentima (dvije gitare, bas i bubanj) i proizvodili melodije noisa i (post) punka. Publika je izgledala zadovoljno i zabavljeno.

A onda, nakon što su uštekale instrumente, beogradske zvijezde večeri došetale su na pozornicu: već spomenuti Boris, Milena Milutinović za bubnjevima i Ana-Marija Cupin za bas gitarom. Publika ih je dočekala urlicima i gromoglasnim pljeskom tik što su provirili. Dvorana se skroz ispunila, a publiku su činile sve generacije što mi je najdraži slučaj. Ne moram ni napominjati kako su prvi redovi krenuli sa skakanjem već od prve stvari, a ni ostali nisu mirno stajali.

Repetitorova energija osjeti se od samog starta. To je jednostavno tako jer im je urođeno; neki glazbenici imaju jaču, a neki slabiju energiju. Usudila bih se čak reći da se ovako dobar spoj jedinki koje se toliko dobro međusobno dopunjuju dosta rijetko uspije pronaći. Svo troje su iznimno jedinstveni i karizmatični. Boris je zamolio publiku da podrži Gazorpazorp pljeskom, a ta simbolična podrška uopće nije samo rutina, u slučaju da netko tako misli. I sama pjevam pa znam koliko puno znači pljesak publike - to je najljepša nagrada.

Show su započeli s “Biću bolji”, a ubrzo su nas iznenadili i s novom pjesmom. Najavili su kako će na koncertu odsvirati nekoliko novih stvari, a prema onome što smo sinoć čuli, razloga za brigu za novi četvrti album uistinu nema. Iznenađenje je bilo to što je prvu novu pjesmu otpjevala Milena! Zvučala je fenomenalno i još sad se pitam otkud toj djevojci toliko volje i snage za toliko divlje bubnjanje, a sad još i za pjevanje. Na urlike smo već naviknuti, a ovo je stvarno lijepi novitet. Atmosfera se skroz zalaufala, rekla bih, već nakon treće stvari. Redale su se “Kralj ničega”, “Jataci”, “Devojke idu u Minhen”, stvar za stvari, sve vrlo poznate publici.

Boris se po običaju malo pentrao po pozornici, energija je iz njih prštala čitavo vrijeme, a mi smo upijali. Situacija je podivljala za vrijeme izvedbe sirove “Ako te ikada” pri kojoj su se svi razbacali. Neopisiv je osjećaj kad te silina glazbe ponese na introspektivni put. Ako na koncertu Repetitora samo ukipljeno stojiš, baš i nisi dio priče, ali naravno, svatko ima svoj đir i način. “Crvena” te Ana-Marijin psihodelični glas i njezina senzualna interpretacija što pjevanja što sviranja opet su zvučali posebno. Repetitor je stvarno ostavio sebe na pozornici, formirao se, mosh pit, Boris je dolazio publici, a u publici se moglo primijetiti nekoliko djevojaka nošenih na nečijim ramenima.

Bilo je tu i improvizacije u izvedbama što je uvijek osvježenje. Publika je nakon otprilike sat vremena i njihovog odlaska sa stagea odlučno tražila još pa su se vratili i odsvirali još jednu novu stvar, “Sužene snove” i na kraju “Beskraj”. Sve skupa je trajalo otprilike sat i dvadeset minuta. S primjetnim osmjesima na licima, neki su se uputili prema van, a drugi su ostali minglati po Tvornici. Ono što je dokaz uspješno održanog koncerta (kao i bilo koje druge umjetnosti) je upravo činjenica da po završetku ama baš nitko nije imao indiferentan izraz lica. Repetitor je u svim pogledima uspio ono što je i trebao uspjeti i MNOGO IM HVALA na tome.