Sinead O'Connor Zagrebu priredila večer glazbe, bez politike
foto: Sinead O'Connor'a, credit: Vilim Hlušička

Sinead O'Connor Zagrebu priredila večer glazbe, bez politike

Kad je najavljen premijerni zagrebački koncert Sinead O'Connor, negdje krajem prošle godine, većina komentara odnosila se na to da je pod a) prekasno za to jer je vrhunac njezine karijere bio prije više od 20 godina, pod b) da je Sinead luda i c) da je muslimanka, što je iz nekog razloga problem.

Na stranu sve te opaske i razlozi iza takvih komentara, njezina nova turneja, koja je krenula prošle godine i koja najavljuje novi album - tek u nastajanju - za mnoge je mlađe generacije bila prva prilika da irsku glazbenicu vidi uživo, uključujući i potpisnicu ovih redova.
Nama koji smo odrasli u devedesetima, njezina obrada Princeove "Nothing Compares 2 U" bila je prva, možda i jedina verzija - neki su tek nedavno shvatili da to uopće nije njezina pjesma u originalu. Sjećam se i gledanja tog spota kao klinka - nikad ništa slično nisam vidjela. Samo emocije i ta neobična djevojka obrijane glave i fascinantnog glasa. Bila je to ultimativna pjesma za liječenje slomljenog srca tamo negdje u osnovnoj školi, ali i puno kasnije. Nikad nije postala patetična.

 

foto: Sinead O'Connor'a, credit: Vilim Hlušička

Nije bila patetična ni u srijedu u Tvornici. Usprkos ciničnim opaskama s početka teksta, Sinead je na kratkom koncertu - tek sat i deset minuta je sve trajalo - pokazala da je njezin najjači adut još uvijek glas, s hidžabom ili ne, u kožnim hlačama ili dugačkoj crnoj haljini, potpuno nebitno. Savršeno ga kontrolira, potpuno je fokusirana na izvedbu i to jednostavno zvuči odlično.
Set lista nije se razlikovala puno od prijašnjih nastupa na turneji; započela je s "Queen of Denmark", obradom Johna Granta, nastavila s "Take Me To Church", čuli smo hitove "Jealous", "The Last Day of Our Acquaintance" i "The Emperor's New Clothes", kao i novu pjesmu "Milestones", a nije prošlo bez onog najvećeg. "Nothing Compares 2 U" bila je pretposljednja prije bisa, a na prve stihove cijela je dvorana udahnula i uzela trenutak za sebe.
O'Connor je u intervjuima pričala kako neko vrijeme nije izvodila tu pjesmu na nastupima jer se "nije mogla poistovjetiti s njom". Očito joj je ta pauza dobro došla jer je izvedba bila vrlo emocionalna, kao i sve druge u Tvornici. Posebne su bile i a capella izvedene "I Am Stretched On Your Grave" i "In This Heart".

 

foto: Sinead O'Connor'a, credit: Vilim Hlušička

 

Na prethodnim je nastupima ove turneje nastupala pokrivene glave, s hidžabom, s obzirom na to da je nedavno prešla na islam, ali u Zagrebu to nije bio slučaj. Ništa nije skretalo pažnju s glazbe pa zato nije potrebno ponovno pisati o tome kako je svojedobno imala uvredljive izjave o nemuslimanima na Twitteru, kako je mjesecima bila u centru pažnje svjetske javnosti zbog problema s mentalnim zdravljem i slično.

 

foto: Sinead O'Connor'a, credit: Vilim Hlušička

 

Za njezin je nastup u Zagrebu u prodaji bilo 1200 ulaznica, Tvornica je bila pristojno popunjena, bez neke nesnosne gužve, a publika je isprva bila prilično mirna, što se kasnije ipak promijenilo. Sinead sa Zagrepčanima nije puno komunicirala; kratko je pozdravila, zahvalila između pjesama i predstavila bend. Činilo se kao da je potpuno fokusirana na glazbu, na svoj glas i da bi je previše priče vjerojatno dekoncentriralo.
Nije se činilo ni kao da to nekome smeta. Jasno je već odavno da to nije ona Sinead koja je nastupe koristila kako bi istaknula politički stav i da neće biti trganja ničije slike na pozornici. Ali, emocija je bila tu i bio je to dobar koncert. Tu večer Sinead nije bila luda, bila je samo jako dobra glazbenica koja je kvalitetno odradila svoj posao.