Sleepyheads u Malom pogonu Tvornice
Foto: Sleepyheads @ Tvornica kulture © Tomislav Sporiš/Ravno Do Dna

Sleepyheads u Malom pogonu Tvornice

Nije nimalo pogrešno reći da su Sleepyheads najbolje čuvana tajna hrvatskog indieja. Iako sviraju već "pet sezona" po raznim kafićima, malim festivalima (Indirekt) i manjim klubovima, ovaj zagrebački bend bez ijednog "pravog Zagrepčanina" za člana, sinoć je u Tvornici kulture predstavio svoj jako, jako dobar album prvijenac "The Swirling Thoughts Of​.​.​."

Četvorka predvođena Vedranom Šuvakom, koji je nosio majicu Sly Stonea (ako se ne varam), sinoć je u vrlo ugodnom, ležernom i posve pozitivom ispunjenom Malom pogonu održala jedan od onih koncerata koji vas zavede do kraja, a vi se zaljubite iako prvi put čujete glazbu koju sviraju.

Koncert je otvorila naslovna pjesma s albuma i instantno zadobila svu pažnju stotinjak okupljenih u publici. Sve je bilo odmah jasno - ovo će biti (i bio je) super koncert. Sjajna "Lost Myself", pa meni osobno najbolja "Perfect" i najduža pjesma na albumu "Drama" pokazale su kako je bend usviran i kako rastura na pozornici.

"I’m Not a Boy 4 U" i "Countrysoul" rasplesale su nas sve. "Sunday" je sa stihom "The only reason why you hate Sundays 'cause you grew up in a small town" postigla klik i s posljednjim indie-skeptikom u publici, a izvedba "Them" je bila za razoružati i najopasnije.

Apsolutni vrhunac koncerta je bila "We Could Go Out Partying" (s pomalo Bowiejevskim refrenom), a pravo iznenađenje je bila obrada "You Can't Tell Me Lies" od The Marshmallow Notebooks.

Vrijedi spomenuti i gitarske dionice koje je u "Drama" odsvirao Daniel te Vedranov glas koji bez problema pjeva i falsete. Vedran ima i jako dobar izgovor engleskog jezika (za nekoga kome engleski nije materinji). Posebno mi se svidjela i njegova boja glasa - kao da je umorna, ponekad teška, ali ne odustaje i ima vjere - kao takva savršeno upotpunjuje zvuk benda koji ima svojih korijena u bluesu, soulu i rocku...

Pjesme Sleepyheadsa su pomno komponirane, naizgled jednostavne, ponekad sirove, a tekstovi su (čini mi se) vrlo pažljivo pisani stoga ne čudi da je album tako dugo odgađan. Dok sam ga slušao i sinoć uživo i na Bandcampu, pokušavao sam pronaći nešto za prigovoriti, ali bezuspješno. Sleepyheadsi u sanjivi samo u nazivu benda, a swirling samo u nazivu albuma, jer ovo što rade je jako dobro (i oni to znaju)!

Mogao bih sad spomenuti i neke stvari koje bih zamjerio nekom drugom bendu da ih naprave na pozornici, ali ne ovom, jer kad Sleepyheadsi to naprave, onda je to baš simpatično i to su jednostavno oni. Zato ću im zaželjeti više nastupa kao ovaj sinoć, jer njihova glazba zaslužuje da se čuje i pred puno većim brojem ljudi.

Sve u svemu, domaća nezavisna scena na svom nebu je dobila još jednu zvijezdu!