The Soft Moon u Tvornici - neka vrsta mračnog svjetla
The Soft Moon u Tvornici // SSVE

The Soft Moon u Tvornici - neka vrsta mračnog svjetla

Teško je opisati nastup The Soft Moona koji se održao prošli četvrtak u Tvornici kulture. Teško zbog toga što bih samo pisao u superlativima pokušavajući izraziti intenzivan osjećaj sreće kojeg je u meni tu večer izazivala glazba Luisa Vasqueza, kreativne okosnice TSM-a.

Ovaj glazbenik u usponu, inače kubanac s trenutnom adresom u Berlinu, koji je dio svog, kako sam kaže, traumatičnog djetinjstva proveo odrastajući u pustinji Mojave, nerijetko u intervjuima koje daje opisuje svoje glazbeno stvaralaštvo kao vrstu psihoterapije protiv anksioznosti, depresije i nesigurnosti koja ga hvata, ali i korporativnog svijeta u kojem je radio kao grafički dizajner (usput, Luis sam stvara art work svojih albuma). Kad priča o djetinjstvu, Luis nerijetko kaže da se ne sjeća puno sebe kao dijeteta i spominje loš odnos s majkom (pjesma "Dead Love" je zapravo pjesma o njegovoj majci).

Dugo je Luis tražio svoj glazbeni izričaj prije nego je objavio prvi single "Breathe The Fire" na myspaceu (tada je TSM još bio njegov solo projekt). Ubrzo biva prepoznat, oformljuje bend zbog live nastupa i 2010. izlazi "The Soft Moon", prvi full-length album kojim vrlo brzo stjeće kultni status i hvalospjeve kritike. Zvuk njihovog prvijenca najčešće se opisuje kao mračni post-punk, vrlo originalan i inovativan. Njegov nasljednik "Zeros" izlazi dvije godine nakon, opet za istu etiketu Captured Tracks (Wild Nothing, DIIV, Thieves Like Us, Mac DeMarco, ...), nezavisnu diskografsku kuću iz Brooklyna, NY. 2013. TSM su prvi put nastupali kod nas u zagrebačkom Aquariusu, a u 2014. nastupaju kao predgrupa velikom Depeche modeu na njihovoj europskoj turneji.

U ožujku 2015. godine, TSM objavljuju aktualni album "Deeper". Luis se za potrebe snimanja albuma preselio u Berlin jer se htio odmaknuti iz svoje komforne zone, Kalifornije. "Deeper" je sniman u Berlinu i Veneciji, donosi 11 novih pjesama i također je izdan za Captured Tracks. Zvuk s "Deepera" je i dalje post-apokaliptičan, hipnotičan, futuristički i izraženiji no ikad. Za mnoge je to najbolji glazbeni uradak TSM do sad. To je zvuk noći, usamljenosti, preispitivanja egzistencije. Nerijetke su usporedbe s Bauhasom, Joy Divisionom, The Cureom, Depeche modeom, no iako su te usporedbe validne, Vasquezova glazba je puno više od toga.

Kao podršku za svoj nastup na europskoj turneji, The Soft Moon dovodi sa sobom njujorškog DJ-a i producenta Phase Fatale. Phase Fatale je svoj polusatni set započeo malo prije 23 sata. Bila je to tvrda, industrial techno uvertira s vokalnim distorzijama gotovo do neprepoznatljivosti koja nas je sjajno zagrijala za nastup TSM-a. Uz moćan razglas kojem nije nedostajalo decibela, pred običnom bijelom pozadinom i pred običnim hladno žutim svjetlom iz pozadine, taj mladić pravog imena Hayden Payne rasplesao je mahom stariju publiku. Mali pogon Tvornice je tu večer bio popunjen do kraja, ali ugodno popunjen tako da je svatko imao malo prostora oko sebe što je bilo idealno, jer ono što je usljedilo nikoga nije ostavilo ravnodušnim ili nepokretnim.

Između koncerata i nakon, o glazbi je brinuo muzikfantastique (alias za zagrebačkog DJ-a Ivana Krželja) koji se pokazao kao izvrstan poznavatelj glazbe ovog i srodnih žanrova. Sve je bilo spremno za nastup večeri, a iščekivanje u zraku se moglo rezati s nožem.

Oko ponoć, sat kasnije nego što je najavljeno, krenuli su The Soft Moon. Neopisiva energija čistokrvnog, mračnog svjetla iscijeljivala je sve do čega je dopirala. "Zeros", "Black", "Desertion", "Far", "Die Life"... Onima koji istinski razumiju i vole ovu glazbu, nastup The Soft Moona je tu večer poslužio kao jedna vrsta duhovne obnove. Regularni dio koncerta je trajao nešto duže od sat vremena, a onda je uslijedio bis s tri pjesme koji je završio s, pogađate, "Want".

Bend je besprijekorno odsvirao najvažnije pjesme sa sva tri svoja albuma. Luis Vasquez je bio vidno sretan na pozornici. Nije puno pričao s publikom (niti smo očekivali da hoće), a rekao nam je samo ono najvažnije "I’m losing myself up here, that’s good", i kasnije: "You’re dancing, great". Nekad su pauze između pjesama trajale par sekunda predugo s obzirom na stil glazbe i cjelokupni tempo nastupa.

Jedino što je koncertu nedostajalo je impresivan light show koji inače prati bend i kojeg je sam Vasquez osmislio i često znao istaknuti kao njemu jako važan element nastupa. Šteta i cjelokupnog kašnjenja od skoro sat vremena koje je sigurno smetalo svima koji su se morali probuditi rano sljedeći radni dan.

Bio je ovo izvrstan koncert, vrhunski, vrlo vjerojatno jedan od najboljih u Zagrebu ove godine. The Soft Moon su neka vrsta mračnog svjetla.