Ti, ja,  moja mama, publika i Tvornica

Ti, ja, moja mama, publika i Tvornica

Ovoga smo petka u Tvornici Kulture imali priliku čuti prvi i jedini EP novopečenog benda Ti, ja i moja mama. Imenom zanimljiv i neobičan, sastav čine pjevačica Martina Zvonić, gitaristica Sandra Sobočanec, klavijaturistica i vokalistica Ana Opalić, basistica Helena Ernoić i bubnjar Jinx Berko Muratović. TJMM vuče korijenje benda U pol' 9 kod Sabe, što se sinoć moglo i pretpostaviti s vokalnog stajališta, no dok su u pitanju instrumentali i lirični temelj pjesama, bend definitivno iskače i predstavlja sentimentalnu točku članova koji ga čine.

Prostor tvornice sasvim se solidno napunio počevši od početne točke garderobe do šanka oko kojeg se vječno okupi grupa ljudi koja je očito došla podržati svoje poznanike s pozornice. To se blebetanje pred šankom na kraju uvijek produži i tijekom koncerta, što je, i ne samo ovog koncerta, bilo naporno i otežavajuće ignorirati dok slušate bend koji predstavlja svoj prvijenac. Mali pogon Tvornice očito je slaba točka po tom pitanju. TJMM otvara koncert tridesetminutnim kašnjenjem pjesmom „Pusti novce i bježi“ u blagoj prisutnosti treme članova, no glavna je pjevačica to uspješno izbjegla već na samom početku veselim gestama i slobodnim pristupom publici. Iako je u početku to sve izgledalo jednim dijelom ukočeno, bend se nakon nekoliko pjesama oslobodio i taj se prijelaz automatski dao uočiti među publikom. Valja napomenuti kako je EP „Pusti me u valove“ sastavljen u sjetnijoj atmosferi pomno napisanih tekstova. Iako ne dopirem do informacije tko piše riječi njihovih pjesama, u ovom slučaju dijelim same pohvale cjelokupnom bendu. Na trenutke je bilo i teško nositi se jačinom određenih riječi pjesama koje zvuče krasno u koegzistenciji Sandrinih gitarskih solaža i Martininog nježnog glasa. Scenski je također sve disalo i obraćalo se u sentimentalnom i sjetnom tonu, počevši od projekcija koje su se odvijale iza leđa članova benda. Te su projekcije također koegzistirale s ostalim elementima, posebice iz razloga što su prikazivani udari valova i zanimljivi kadrovi mora i stijena koji su u slow motionu vrsno opisivali i predstavljali pozadinsku kulisu pjesama.

Tijekom izvedbe pjesme „Jako sam mala“ atmosfera se diže, a Martina ističe kako je ona jedina pozitivnija i veselija pjesma s EP-a. Također, ističe kako i sam bend naginje tužnijoj atmosferi, no ja bih uz to nadodala kako TJMM pažljivo i poetski bira riječi, a također zna stvoriti dobru scensku atmosferu u međusobnoj koegzistenciji. Nastup završava pjesmom „Sjećaš se one oluje?“ koja završno predstavlja odstupanje benda u moru ostalih indie elektro/pop sastava. Poetska interpretacija subjektivnog događaja uz metafore u kombinaciji s klavijaturom, a potom uz bubnjeve i bas, dokazali su da TJMM ne vlada samo instrumentalnim područjem, već ističe dobro poznavanje lirike i njenu žestinu.

Iako ovaj bend nosi jednu melankoličnu bit, sam je nastup predstavljen u suprotnom tonu. Budući da je uglavnom podržan od strane prijatelja i poznanika, sastav se u međuvremenu opustio i slobodno komunicirao s publikom kroz simpatične geste i izjave. Svakako zanimljiv novitet na sceni!