Urbanizacija u Tvornici - prvi dan
Foto: Damir Urban by Milica Czerny Urban

Urbanizacija u Tvornici - prvi dan

Jedan od naših najpoznatijih izvođača alternativne scene se zalaskom ove godine vratio u Tvornicu netom prije blagdana. A kako se božićno slavlje po tradiciji dijeli na dva dana, tako imamo i priliku vidjeti nastup Urban & 4 u dva navrata. Četvrtak je bio prvi dan stoga smo odlučili provjeriti još svježu atmosferu.

U početku se nagađalo kakva će biti posjećenost jer nije bio vikend, no sumnje su bile neutemeljene. A bio koncert rasprodan ili ne, nije uopće bitno – bitan je doživljaj. Dok smo čekali smo imali priliku čuti elektroničku podlogu koja je postavila atmosferu za prvih nekoliko pjesama. Zaplovivši akustičnim vodama, osjetila se sjetnost u zraku uz tragični ton vokala čija je ranjivost parala dušu, ali se uskoro sve preokrenulo kad je melankolija prešla u ogorčenost naglašenu jednom riječju – odjebi… Ovdje je nažalost sve na trenutak stalo jer se Urban žalio na slabu prisutnost gitare na monitoru. Ali nije potrajalo pa se sve nastavilo u ugodnoj intimi uz „Dio tebe“ gdje je došlo i do postepenog uvođenja ostatka benda upotpunivši zvuk. Publika je bila poput samih pjesama: primirena, stopljena s tamom, ali ipak netremično pozorna - tek je suptilno pjevanje stihova odalo njezinu prisutnost. Komunikacija je bila ugodna uz zahvale publici što se pojavila radnim danom. Bila je nonšalantna, bez bilo kakvih pretenzija, sve do kraja večeri. Nadalje je „Kada se voda povuče“ uz blag vokal bila obogaćena i uvodom komorne glazbe, definiravši time tragičan ton koji se prožeo ostatkom pjesme, a dojam se pojačao minimalističkim dionicama gitare. Zvuk je sam po sebi bio dobar, iako je bila zamjetna prigušenost gitara i pojačanost nižih tonova, osobito kod bas pedale, no potonje je već de facto norma u današnjem rocku. Rasvjeta je bila minimalna, ugodna i nenametljiva, mada možda preslaba za ostatak koncerta. Mnogo je zanimljiviji bio zid iza pozornice od celofanom omotanih paleta, simboliziravši urbani aspekt današnjeg užurbanog i zbrkanog života.

Romansa ipak ne može vječno trajati, što je bilo jasno pojavom „Black tattoo“ koja nas je uvela u alt rock s dozom funka, a ovdje se i publika trznula. Nakon buđenja iz zimskog sna je slijedilo gostovanje trombonista Miloša na „Ništa sveto“, a bila je i ponuda čokoladica nakon koncerta! Daljnji je alt rock uz dodatan ambijentalni element u klavijaturama bio nadopunjen i blagim post rock doticajima na gitari, a solaža na trombonu je uz jazz primjese obogatila cijeli zvuk dodatnom eteričnošću. „Moja“ i „Ako se napijem do smrti (Mol)“ su nastavile istim smjerom dok nam je blaga narav od „Budi moja voda“ pružila intermeco. Dinamika publike je pratila onu „Neba“, a osobito „Ima li mjesta za mene“, slijedeći poletni izlazak glazbe iz melankolije. Ugodno iznenađenje je bilo gostovanje Rade Šerbedžije na obradi „The Partisan“ nedavno preminulog Leonarda Cohena. Mogla se osjetiti tragična intoniranost u glasu uz ugodnu pratnju gitare i harmonike, dok je kraj bio obojen dinamikom keltske glazbe. Da ne bi sve završilo na dnu, sumornost je razbijena „Malom trubom“ dok se Urban počeo probijati u prve redove obožavatelja. A da je postojao osjetni kontrast u tonu glazbe bilo je vidljivo i kod bisa koji je okončan serenadom „Astronauta“, odnosno dinamikom „Ostajemo stranci zauvijek“. Time je gradivo utvrđeno.

U zaključku, sve je dobro prošlo. Atmosfera je bila odlična, osobito za radni dan, a tad se vidi tko je pravi zagriženik. Kako će biti večeras, vidjet ćemo, nadam se istom kvalitetom. A ako vas je jučer nešto spriječilo, danas stignete nadoknaditi prije kićenja bora.