Voland Le Mat u Tvornici
Voland Le Mat © Matej Čelar / M^3 Photography

Voland Le Mat u Tvornici

Nakon vrlo duge šestogodišnje stanke, Voland Le Mat je održao svoj prvi povratnički koncert u sklopu MIMO-a na kojem je publika pokazala kako je žedna njegove glazbe. U želji da se oduži publici na toplom prijemu, Momir Oljača je uz pratnju benda održao sinoć u Tvornici još jedan koncert na kojem je odsvirao gotovo sve pjesme sa svog jedinog albuma, ali upoznao nas i s nekim novim stvarima.

Krenula sam na jučerašnji koncert Voland Le Mata očekujući neku sjetnu atmosferu, onakvu kakva je prisutna na Faustopojkama. Međutim, kako se očekivanja često znaju pokazati krivima, tako su se i moja jučerašnja izjalovila. Umjesto sjetne atmosfere, dočekao nas je pravi klupski koncert. Prije nego se orijentiram na sam koncert, moram uputiti i koju riječ sinoćnjoj katastrofalnoj publici. Pričanje, pričanje i samo pričanje – naprijed, u sredini, otraga. Na trenutke je to pričanje bilo toliko glasno da se pretvorilo u deranje pojedinaca. Nekulturno i sramotno!

Momir Oljača popeo se na pozornicu u pratnji benda gdje je na bubnjevima bio Igor Bušljeta iz Mika Male. Prvu pjesmu odsvirao je sam na gitari i uz pomoć, kako to on zove, R2D2-a. Već se tu moglo primijetiti da je Oljača odlučio napustiti svoj prethodni glazbeni izričaj i krenuti nekim novim pravcem. Uslijedile su pjesme s Faustopojki, ali u izmijenjenim aranžmanima. Koliko god da nam novi Momirov pristup glazbi zvuči šokantno, s obzirom da smo naviknuli na melankolične note s njegovog jedinog albuma, toliko je zapravo ovaj izmijenjen aranžman pjesama možda i bolje odgovarao jednom klupskom koncertu. Pomalo jazzističke verzije pjesama s ubačenim instrumentalima i malim gitarističkim solažama izvukli su pljesak i ovacije publike, osobito na "Putniku".

Bendu se na "Pod zavjesom od kamena" pridružila Petra Petrač na violini čiji je zvuk publiku podsjetio na izvorne Faustopojke. Za razliku od nastupa u Gorgoni, Oljača je ovaj put bio sigurniji u sebe, profesionalniji i uvježbaniji, bez onih malih simpatičnih greškica. Doduše, ponovno je tražio capo pa mu potraga za njim možda uskoro postane i prepoznavajući znak. Nova pjesma "Discedo" bacila je publiku (barem onu koja nije pričala) u umirujuće i kontemplativno njihanje. Od novijih stvari, još je izveo "Zimu" i "Les Champs Utrinees" s kojom je rasplesao prisutne i završio glavni dio koncerta. Za sam kraj je, na zahtjev onih koji su ostali, ponovio "Putnike" i "Svijet tišine" te se oprostio s nama do nekog sljedećeg viđenja.

Kao podrška, nastupili su Mixed Up Mary pred nažalost gotovo praznim Malim pogonom. Osim dobre glazbe i izvrsnog vokala, bend se može pohvaliti i vrlo liričnim tekstovima koji pružaju dojam kao da slušate uglazbljenu poeziju.

Vrlo je neobično čuti "Svijet tišine" i još neke starije Momirove stvari u promijenjenim aranžmanima. Nekako više naginjem izvornim verzijama koje su po mom skromnom mišljenju bolje. Međutim, nije loše ubaciti ni novine u svoj rad jer malo osvježenja uvijek dobro dođe. Nažalost, teško mi se bilo potpuno prepustiti koncertu zbog glasnog "kokodakanja" koje je bilo nemoguće ignorirati i koje mi je dražilo nerve, ali sve u svemu Oljača je odradio jedan solidan koncert.