Morcheeba oduševila Šibenik
FOTO: Skye i Ross live @ Tvrđava Sv. Mihovila

Morcheeba oduševila Šibenik

Protekla nedjeljna večer bila je već mjesecima unazad upisana u kalendar i to kao posjet Šibeniku i pohod na prekrasnu tvrđavu Sv. Mihovila. Pozornica je to s koje istovremeno imate pogled na grad, morsko-riječni kanal što vodi ka razbacanim otočićima te šibenski most sa zalaskom sunca u pozadini. Pozornica je to koju preporučujem svakome od vas da prođete u obilasku Dalmacije, pa makar u nekom turističkom terminu, ako ne zakačite kakav glazbeni događaj. A ove nedjelje, večernji termin je bio rezerviran za poslasticu zvanu Morcheeba.

Primijetila sam kako svi govorimo i pišemo o Morcheebi, onom svjetskom imenu što je prije gotovo 20 godina palilo i žarilo scenom diljem svijeta, a zapravo nam ne stiže originalni trio već (prva) pjevačica Sky Edwards te gitarist Ross Godfrey praćeni trodijelnim bendom u sastavu bas, klavijature i bubanj. Nemojte iz potonjeg pomisliti kako želim natuknuti da smo na ikoji način bili zakinuti, jer od showa koji su nam servirali ove ljetne noći ne bih tražila ni očekivala išta više. Dapače, očekivanja sam možda ovog puta postavila niže od uobičajenog kada se radi o velikim koncertima, te omogućila izvođačima da me obaviju velom svoje magije i očaraju do kraja.

Za otvaranje večeri velikoj Morcheebi odabrana je splitska kantautorica Dunja Ercegović, poznata pod imenom Lovely Quinces. Osim ove časti, pripala joj je i ona da nastupi kao predizvođačica na koncertu Roberta Planta u Puli nešto kasnije ovog mjeseca. Pred publiku tvrđave Sv. Mihovila izašla je ogrnuta bijelim cvjetnim mantilom, do poda dugim, moguće pažljivo odabranim za trenutno vjetrovito vrijeme Dalmacije, kako bi nadodala svog štiha scenskom vizualu, uz bijelu maglu što joj je dimila pod nogama i nijansirane crvene reflektore.

Samo s akustičnom gitarom u rukama, usmjerena na stihove koje emotivno urliče, pjevala nam je o ljubavi i boli te svojim prodornim glasom vodila melodiju dok joj je gitara pružala sigurnu podlogu. Rekoh urliče, jer je razglas bio složen tako da nam je u nekim momentima gotovo parala uši, što je pomalo kvarilo nježnu oazu koju je kreirala svojim nastupom, no čini se da su za zvijezde večeri ipak pomnije odradile posao.

Dunja je svoj nastup okončala u 22 sata nešto starijim uratkom "Second Heart", pa smo uz Jimmyja Smitha provodili dvadesetominutnu pauzu i čekali Sky i Rossa da se popnu na jednu od najljepših pozornica Jadrana.

Iz uvoda ste vjerojatno već došli do zaključka kako će ovo biti jedan od onih hvalospjeva prošaranih emocijama, i to vam sad odmah mogu i potvrditi, jer i dva dana kasnije kroz moje slušalice proizlazi milozvučan glas graciozne Sky, možda najljepši ženski vokal što sam imala prilike čuti (a vjerujte, jako je velik broj takvih prilika iza mene). Osim božanske boje glasa, na bini iskazuje jednu neopisivu ležernost i pristupačnost, kao i Ross. Spontana do ibera, Sky animira za vrijeme tehničkih poteškoća tražeći publiku mišljenje o haljini koju je sama skrojila, nabadanjem hrvatskih izraza i neprestanim smijuckanjem, što publici, što sebi, što pjesmama. Da ne dužim pretjerano s anegdotama, samo ću napomenuti kako ovo nije bila samo svirka nego show, druženje za koje su potrebne te uključene dvije suprotstavljene strane, odnosno, bili su to profesionalci na djelu, ali ne iz želje za zaradom već iz ljubavi prema glazbi.

Idemo dalje, idući očaravajući element je bio zvuk benda. Osim što je Morcheeba poznata kao trip hop sastav te uglavnom posjeduje chill, downtempo aranžmane, ovaj koncert ih je prikazao u nešto drugačijem svjetlu. Izostao je taj trippy jazz zvuk te su složili set koji bi uokvirila pod funk/soul/pop kalupe i ne bi im više dala da se iz istih vade van. Vidjet ćemo kako će nove stvari zvučati studijski, a ako niste znali Sky&Ross izdaju album u rujnu. Za jednu od najavnih pjesama "Light of gold" snimali su spot u Šibeniku, kojem su se toliko divili, kao i samoj tvrđavi , a za isti su statiste, odnosno mladi, lijepi, sretni par, tu i pronašli.

U nastavku filozofiranja reći ću vam da sam nakon pola sata koncerta realizirala kako će ovaj zasigurno zauzeti svoje mjesto među top 3 koncerta 2016. te kako je za ovaj doživljaj vrijedilo izdvojiti 200 kuna. Možete sada pomisliti kako je lako dolaziti do takvih zaključaka, meni koja je izdvojila samo 16 kuna za bus do Šibenika, no vraćam vas na činjenicu kako sam, isto tako akreditirano, odslušala troznamenkasti broj koncerata, pa ne pamtim da me ikada gonila misao kako bih odmah sutra dan, platila troznamenkastu cifru za isti.

Ako vas zanima što su svirali, evo i tog dijela – dakle, oko 22.20 na binu izlazi bend praćen Rossom i hipnotički titrajućim svjetlima, usviravaju se, kreće "Trigger Hippy" i pridružuje im se karizmatična Sky. Nastavljaju sa "Friction", što je bio pun pogodak jer je rasplesao mnogobrojnu publiku te digao atmosferu u visine. Jako pažljivo su kombinirali starije hitove s novim pjesmama, održavajući dinamiku nastupa te postotak oduševljenosti u zraku. Čuli smo tako "All my days", "Hold on", "How to fly"...te "Blindfold", "Otherwise",  "Blood Like Lemonade", "The sea" pred koju nam je Ross ispripovijedao kako je i on odrastao uz more, ali je to njegovo smeđe - zeleno obojeno te je oduvijek maštao o plavetnilu kakvim smo blagoslovljeni. Uvježbani, a virtuozni, priuštili su nam 90 minuta omamljujuće svirke, koje kao da su mi trajale satima. Još jedan trenutak valja izdvojiti iz mase, i to onaj kad je Sky počela tražiti crvene detalje po pozornici i publici, samo da bi iduću stvar posvetila crvenim cipelama i zapjevala Bowievu "Let`s dance". Oko 23.30 na kratko se povlače u tajanstvene skute tvrđave, no nije im publika dala puno odmoriti, već koju minutu kasnije počeli su ih zazivati nazad stupanjem po tribinama. Na bis izlaze samo Sky&Ross te izvode akustično novu "Clear my mind", koja je raznježila auditorij te pripremila za veliku završnicu – očekivanu "Rome wasn`t built in a day". Tu im se, naravno, pridružio i ostatak benda, a Sky nam je otkrila kako je momak za bubnjevima zapravo njen najstariji, dvadesetogodišnji sin, s kojim je bila trudna za vrijeme stvaranja prvog albuma, a sad svira s njom. Dirljivo jako, za naježiti se. Odužili su tu zadnju stvar i nakon što je Sky poslala pozdrave i napustila nas, bend je nastavio prašiti te još jednom, za kraj, potvrdio koju energiju nosi ostavština Morcheebe.

Prepunila se te večeri šibenska tvrđava, tribine su bile nakrcane do kraja, ali i stepenice među njima, kao i omanji podij pred binom. Vrvjelo je sve veselim ekipicama što su plesale pod vedrim nebom i dominantnim mjesecom, koji je čitavom doživljaju dao dodatnu dimenziju. Zamislite si samo da ste povrh starih kala, vjetar vam lagano klizi po ramenima, fokusirani ste na igrokaz na bini, divite se snažnom razglasu, ugodnom, a razigranom light showu, uši vam pune Morcheebine pjesme i upravo kad jedna dođe svome koncu, tribine razaraju urlici publike, svjetla se spuštaju ka podu i ponovo shvaćate pod kakvim zvjezdanim nebom zapravo sjedite, obasjani punim mjesecom. Magija.