15. Tabor film festival  obilježili film, glazba i odlična atmosfera!
Foto: Let 3, credit: Samir Cerić Kovačević

15. Tabor film festival obilježili film, glazba i odlična atmosfera!

U četvrtak je otvoren 15. Tabor film festival, koji iz godine u godinu diže ljestvicu i po posjećenosti, ali i kvaliteti. Već prilikom vožnje do samog mjesta festivala, utvrde Veliki Tabor, preko sedam gora i sedam brda, lako se zaboravilo na stres svakodnevice. U predivnom okruženju Velikog Tabora četiri su se dana prikazivale projekcije filmova, održavale radionice, izložbe i slušao pomno biran line up.

Pristupom festivalskoj lokaciji, dalo se primijetiti da je atmosfera opuštena. Od ulaza pa do samih zidina je bio postavljen tu i tamo koji hamock i  šatori kampera, koji su uživali u druženju prije većih bendova, a mi smo se hitro penjali, ne želeći propustiti prvi bend prvog festivalskog dana. Što se tiče programa, onaj glazbeni u četvrtak i petak kretao je oko 19 h, uglavnom s par minuta kašnjenja, na jednoj od najljepših zamislivih pozornica – Sunset stage-u. U četvrtak su taj dio dvorca okupirali Achromatic Attic i All Strings Detached, dok su u petak glazbeni program otvarali Stray Dog i Univerzitas.

Članovi Achromatic Attica  rasturali su u četvrtak na pozornici Sunset Stagea, a publika, među kojima smo primijetili i članove drugih bedova poput Žen i Persons From Porlock, je sjedila podno zidina i upijala rasplesane tonove i energiju benda. Nitko nije plesao, ali većina nas je bar cupkala nogama. Svaka pjesma ima neki groove i ni u jednom trenutku nisu bili dosadni. Bendu nije nedostajalo komunikacije s publikom i vidi se da uživaju u onome što rade. Iza slovenskog dua All Strings Detached kriju se cure Jana i Vesna s električnom gitarom, bassom, ponekad bubnjem i moćnim vokalima. Jednostavni aranžmani i jake emocije su obilježile njihov nastup. Reflektori su učinili svoje pa su se još bolje uklopile u Sunset Stage, atmosfera je bila za pamćenje. Tekstovi pjesama su dosta angažirani za malog čovjeka koji pokušava ostvariti svoje snove i naći pravu ljubav. Ne žele se uklapati u kalupe i živjeti po zadanim pravilima i standardima.

Foto: All Strings Detached, credit: Vilim Hlušićka

Kao što je već spomenuto, u petak je čast otvaranja glazbenog dijela programa na vanjskoj pozornici pripala Stray Dogg-u i Univerzitas. Za vrijeme nastupa Stray Dogga na pozornici i ispred nje nastala je pomalo psihodelična atmosfera, koja se u neku ruku nastavila i za vrijeme nastupa ekipe iz Univerzitas. Moram priznati da su me i Stray Dogg sa svojim americana zvukom, kao i odlično raspoloženi Univerzitas, koji su nas dočekali natpisom „Welcome to the disco“, ugodno iznenadili, a dobra atmosfera osvojila je publiku na Sunset Stage-u. U slučaju Univerzitasa, zvuk syntha na momente baca u neke Depeche mode vode i čitavu priču čini još intrigantnijom i posebnijom. Oko 20 h glazbeni se program selio unutar dvorca, gdje nas je okruživala arhitektura baroka, renesanse i gotike, a imali smo slobodu popeti se na balkone i istraživati zanimljive prostorijice. Svaka pohvala organizatorima na spontanim umjetničkim izložbama na mjestima gdje smo im se najmanje nadali.

U četvrtak, oko 22:30 Žen su naštimavale instrumente i mamile kampere da požure u Tabor. Skupila se grupica ljudi i koncert je mogao početi. Eva Badnjak je oprezno gazila shoegaze vodama po pedalama, bez jedne japanke, a kasnije bez obje. Vidjelo se da uživaju, a i publika, od koje su se mogle čuti glazbene želje, je izgledala zadovoljno. Basistica Ivona nas je jednom (ne)zgodom na slovenskoj granici uvela i u jednu novu pjesmu s post punk, dream pop vibrom, malo bržeg ritma, ali u klasičnom Žen stilu.

Foto: Žen, credit: Vilim Hlušićka

Posljednji headliner prvog dana bila je senzacija pod nazivom My Baby, koji su po reakciji publike bili najbolji na prvom danu festivala. Cijeli dojam koji ostavljaju na stageu je apsolutno privlačan. Izgledaju egzotično i senzualno, a njihov način sviranja gotovo blues pjesme pretvara u rave party. Za vrijeme nastupa bilo je nekoliko momenata gdje sam imala osjećaj da će publika zbog nabrijane glazbe i svjetlosnih efekata iskočiti iz kože zbog energije koju My Baby pruža i koja eskalirala bi u grupnom euforičnom plesanju.

Drugi festivalski dan headlineri su bili željno dočekani Urban&4 te sinjska eksplozija MORT. Iako sam ih već nekoliko puta slušala/gledala uživo, Urban i njegov bend na Taboru su održali jedan od svojih najboljih koncerata. Krenuli su laganije, gotovo sramežljivo, no kako se koncert bližio kraju, atmosfera je sve više rasla. „Glas jeka“ „Astronaut“, „Odlučio sam da te volim“ i „Ruke“ bile su samo neke od probranih pjesama, a  „pitoma“ je publika Urbana prinukala da se spusti s pozornice iz zajedno s nama uživa u izvedbi jednog od svojih najpoznatijih hitova „Mala truba“.  Mislim da su i bend, sudeći po reakcijama, a i publika od ovog koncerta dobili i više no što su očekivali. Nakon njih, Sinjani su pružili žanrovski potpuno različit, ali dojmovno također odličan nastup. Nakon nastupa na kojem su bili predgrupa Cultu i gdje ih nisam uspjela doživjeti kako treba, ovo je punk-rock društvo na Taboru definitivno došlo na svoje. Rasplesali su sve prisutne u dvorcu, a ni šutke nije nedostajalo. Odlično raspoloženi članovi benda skakutali su po pozornici, a po reakcijama je bilo očito da su i u Zagorju skupili popriličan broj fanova. 

Foto: My Baby, credit: Vilim Hlušićka

Za sam kraj druge večeri čekali smo i na nastup J.R.Augusta koji je u dvorskoj kapelici nastupao u kasnim noćnim satima, a pratio ga je i zbor. Iako je sve zajedno zbog nastupa Kozmodruma na vanjskoj pozornici poprilično kasnilo, vrijedilo je pričekati te poslušati harmoniju glasova i zvuk klavira u kombinaciji sa zvonkom dvorskom akustikom. Pohvale i jednom od muških članova zbora koji nas je, kako bismo „ubili“ vrijeme, na simpatičan način u kratkim crtama poučio i zborskom pjevanju.

U prijepodnevnim i ranijim poslijepodnevnim satima u dvorcu su nam na izbor bile projekcije različitih filmova, što domaće, što strane konkurencije, različite radionice, a jutra su, dok je većina još nadoknađivala san, započinjala tjelovježbom.

U subotu je glazbeni program u jedinstvenom okruženju sobe za mučenje započeo duo naziva Dječak iz vode. Teški tekstovi, izvedeni gotovo recitatorski, koji su velikim dijelom kritika društva i jako osoban nastup još su više došli do izražaja u mračnoj atmosferi sobe za mučenje. A J.R. August i njegov zbor u subotu su imali priliku ponovno pokazati što znaju, ovog puta na sunset stage-u. Odabirom pjesama promovirao se najnoviji EP, i neka je, jer uistinu zaslužuje samo pozitivne komentare. Između ostalog, čuli smo „Dangerous Waters“ i „Crucify Me“, a pogotovo se istaknula izvedba „Lead The Way“ na kojoj je zbor zasjao u punom sjaju.

Budući da je J.R.August produžio svoj nastup, Lovely Quinces je svoj morala malo skratiti. Šteta, jer energija i nevjerojatan vokal ove mlade kantautorice glazba su za svake uši. Jedan od rijetkih pravih, ženskih rock 'n' roll glasova na našoj sceni, dobro raspoložena Lovely Quinces na Taboru je zaslužila i više prostora da pokaže što zna.  

Foto: Loveley Quinces, credit: Samir Cerić Kovačević

Kao subotnji headlineri bili su najavljeni Riječani LET 3, koji su u svom standardnom izdanju – kožnim hlačama i u pratnji plastičnih barbika, od unutrašnjosti Velikog Tabora napravili jednu veliku rock zabavu. Publika je svaku pjesmu pozdravljala s oduševljenjem, a najbolju reakciju očekivano su dobile „Alam iđazi“, „Omađijaj me“, neizostavna „Drama“ koja ima onu moć pokretanja i najumornijih, kao i „Riječke pičke“. Iako je općenito gledano sve izvođače na festivalu pratila dobra atmosfera, ona s dana prije i Urbanovog koncerta mi se ipak u subotu nije ponovila.

Foto: Let 3, credit: Samir Cerić Kovačević

Jedno od najzabavnijih otkrića festivala osobno mi je bio bend koji je zatvarao headlinerski stage u subotu – poveća ekipa okupljena pod nazivom Antenat. Nevjerojatna je činjenica da ovaj bend iza sebe ima već dvadeset godina iskustva, a i dalje, koliko sam čula, na svakom koncertu daju maksimum od sebe. Tako je bilo i na Taboru gdje su momci neumorno svirali svoj „sub reggea“ zvuk, dizali publiku i tjerali je na ples. Odlični s vokalne strane, još bolji s instrumentalne na kojoj razni puhački instrumenti doprinose punoći zvuka koja je za ovaj bend karakteristična. Za sam kraj večeri ulovili smo kraj nastupa slovenskog benda „Persons of Porlock“. Pomalo psihodeličan post rock zvuk zanimljiv je i sam po sebi, no u njihovoj mi priči ipak nedostaje malo jačeg zvuka basa. Šteta što je njihov termin bio jedan od rijetkih koji se preklapao s drugim izvođačima, bilo bi zanimljivo vidjeti kako je to od početka zvučalo. Kao i svake večeri, za one najupornije slijedila je sveopća veselica do ranih sati na Goulash disko stage-u. 

Foto: Antenat, credit: Samir Cerić Kovačević

A posljednji festivalski dan, nedjelju, u glazbenom je smislu u još jednom predivnom okruženju otvorio Oridano Gypsy Jazz Band. I oduševio. Uigrani i zaigrani, ova je instrumentalna skupina „ometala“ čak i našeg fotografa jer se uz tu glazbenu pozadinu koja poziva na cupkanje bilo teško na išta drugo koncentrirati. Uživali su i publika i bend, to je bilo i više nego očito. Večer prije tu su istu lokaciju naziva Food & Jazz stage na Grešnoj gorici okupirali stari lisac Jimmy Stanić i njegovi Sexy Boys. Jimmy Stanić sa svojih je gotovo 90 godina pojava sama za sebe, a veselje koje unosi među publiku je nenadmašivo. Bezvremenskim pjesmama poput „Kobila Suzy“ i „Dimnjačar“ osvojio je srca prisutnih, a kao šlag na torti na nastupu mu se pridružila i supruga. Petak na istoj lokaciji bio je rezerviran za Matiju Dedića koji je na klaviru izvodio brojne Arsenove hitove. Opuštena atmosfera, dekice po vinogradu na kojima smo se mogli izvaliti, romantične lampice i publika koja je u ekstazi slušala svaku Matijinu notu već su samo za sebe bili dovoljni razlozi za posjetiti Tabor film festival. 

Jimmy Stanić & The Sexy Boys, credit: Samir Cerić Kovačević

S Grešne gorice vratili smo se u dvorište Velikog Tabora gdje su na sunset stage-u nastupali Haiku Garden i Porto Morto. Haiku Garden je relativno nov bend koji je na Taboru, s pola Zagorja u pozadini, sigurno plovio shoegaze vodama. Dobar i siguran nastup, no u trenucima malo žešćih instrumentalnih dionica vokal se nažalost gotovo nije moglo čuti. Nakon završetka ovog nastupa veći dio publike se nije ni trudio pomicati, već smo se ugodno smjestili u iščekivaju onog što je slijedilo – sastava Porto Morto koji je po pitanju zvuka jako teško smjestiti u bilo kakve ladice. Prema kraju festivala, ovo mnogobrojno društvo postajalo je sve bolje i bolje, a i publika se nije libila zapjevati neke od njihovih hitova. Doza zafrkancije i doza svirke bili su odličan recept za posljednji dan festivala koji se lako može opisati i jednom od njihovim pjesama: „Danas je odličan dan, zajedno smo bez brige“.  

U unutrašnjosti Tabora, na glavnoj pozornici, polako se pripremao teren za posljednje headlinere festivala. Nekako se ne mogu oteti dojmu da su za posljednji dan „ostavljeni“ alternativniji od alternativnih bendova, oni koji se po svom izričaju baš ističu među masom i pružaju nešto potpuno drugačije.

Kao prve headlinere gledali smo makedonski bend Foltin koji je predstavio mješavinu funk i rock zvuka, pomiješano s bossa novom i još ponekim žanrovima. Dok se na samom početku njihova nastupa publika još lagano izležavala po podu i čavrljala, kako je vrijeme odmicalo svi smo skočili na noge i uživali u ovom plesnom miksu svega i svačega. Zanimljivi i s nepredvidljivim prijelazima, Foltin bi definitivno valjalo još jednom pogledati.

A isto bi se moglo reći i za one kojima je pripala čast zatvoriti 15. Tabor film festival – Kries. Ako ćemo iskreno, osvojili su me već dok sam u prolazu naletjela na njihovu tonsku probu:  harmonija vokala koje prate tradicionalni instrumenti odvodi svakog slušatelja u neku potpuno drugačiju dimenziju, a ljubav i silina kojom nastupaju ne može nikog ostaviti ravnodušnim. Iako je publika u brojčanom smislu bila zamjetno manja nego proteklih dana, njihov je nastup bez sumnje bio jedan od najljepših na festivalu. U okruženju predivnog dvorca i zelenih brežuljaka Hrvatskog zagorja, Kriesov je etno zvuk još više došao do izražaja i svake pohvale organizatorima što su upravo njih izabrali kao posljednji bend na festivalu.

U kratkim crtama, 15. Tabor film festival uspješno je ujedinio glazbu i film i sigurni smo da ćemo se vratiti i dogodine!

Prvi dan popratila je Ana Patrlj, ostatak Marija Kancir.