Atheist Rap u pohodu na Vintage: Mogli bi vrlo lako do besvesti ovako...

Atheist Rap u pohodu na Vintage: Mogli bi vrlo lako do besvesti ovako...

...al ko zna na šta bi to ličilo kad svane novi dan. Još jednog petka ekipa Feragosta dostavila nam je, usudim se reći, kultni zvuk iz regije. Nakon odličnog Six Packa četiri tjedna unazad, očekivao se koncert barem jednakih proporcija. Stari drugari okupili su se u Savskoj, ali ne 66 nego 160, da bi slavili 26 godina bratstva, ali onog što ne poznaje granice ucrtane u zemljovid.

Za podršku iz domaćih redova bili su zaduženi mladi punk rockeri Fast Response. Žešći u izražaju od Atheista, sličniji su mi se činili već spomenutom Six Packu, iako sam nekako najviše Debelog Predsjednika čula u riffovima i blagoj nervozi melodija, a možda su i lyricsi na engleskom pomogli s usporedbom. Bili su ipak mrvicu preglasni, ali i napadni za moj meki ukus. Predstavili su novo, treće po redu izdanje, EP "Homeless By Choice" pred otprilike trećinom publike Novosađana, koja je dobro primila bend, dok se ostatak zagrijavao u drugom dijelu kluba te čekao headlinere. Iako je već pri dolasku popunjenost Vintaga obećavala, ekipa je poglavito oko 23 nahrupila te napunila prostor u tolikom mjeri da je Pop s pravom mogao započeti "Pritilend"  riječima "Drago mi je što vas vidim, što ste okupili u tolikom broju, što vas ima više od 500".

Osim što nas nisu posjetili preko godinu i pol, povod koncertu bio je i "Uberlauf", novi album što je prije koji tjedan ugledao svjetlo dana. Kroz 6 godina diskografske pauze "matori pokvarenjaci" nisu nam dopustili da ih smetnemo s uma, te su koncentrirali te sudjelovali na raznim kompilacijama, od Brkatih gostiju do tributa za Tustu i Pankrte. No nije se mnogo promijenilo, i dalje kuhaju, po provjerenom receptu, savršeno dozirani melodični punk rock čušpajz začinjen svakodnevnim, pitkim tekstovima, protkanim sarkazmom i kritikom vladajućih. Na radost punog Vintaga, set lista nije bila usmjerena samo na novi album, čak su u prvom bloku odradili dobar dio Uberlaufa, koji zagrebačka publika nije još upila te je s nesigurnošću primila iste, samo da bi totalno poludjela na prve starije hit – "Zapadna Evropa" i "Štrikanje". Uz neizbježne "Dr. Pop", "Godina Kulture", "Felicita"... na repertoaru se našla i obrada Leta 3 "Riječke pičke", što je možda bio pokušaj dodatnog približavanja domaćoj publici, no ja bi bila sretnija da sam za to vrijeme slušala Delfina.

Svirali su nam dobra dva sata, a publika nije jenjavala, plesalo se, pogalo, vrištalo i singalongalo. Zatvorivši glavni set sa "Sarajevo", momci su otišli na kratak predah, no Vintagom se orilo "Više ništa nije isto, nikad neće biti kao što je bilo ranije, ostaje nam samo borba, borba i sećanje..." I tako dalje, i tako u krug, dok Pop nije izašao na binu i uz pohvalu Fast Responsu najavio zaključnu numeru kultne Atheistove trilogije "Blue Trabant"-"Warburg limuzina"-...pogađate – "Car Core". Naravno, iskamčili smo i drugi bis, al kakav bi to uopće bio koncert Atheista  da se dvoranom ne prolomi "ORA je pravi način da...", jedan od prvih uradaka ikad. Ceremoniju je maestralno zatvorila  prigodna, valjda baš za te trenutke skrojena "Pesma za kraj", koja sama vrlo koncizno, al precizno opisuje sinoćnji, a vjerojatno i veliki broj ostalih koncerata – "Nemirne  noćne senke igraju kao žive, k'o ribari na moru mokri smo i puni soli. Mogli bi vrlo lako do besvesti ovako, al' ko zna na šta bi to ličilo kad svane novi dan."

Da im na "Uberlaufu" fali neki jak hit poput "Ne bi bilo fer" s pretposljednjeg izdanja, je istina, no možda sam samo zahtjevan stari fan, a možda će se neki hit tek iskristalizirati. Odrasla na prva 4 izdanja, kroz zadnja dva tragam za posebnim trenutkom na albumu, nailazim na dobre stare veselice, klasičnog Atheist modela, a jedino što odudara je "Pesma za kraj", na čiju bih live izvedbu bila kadra isplakati rijeke sreće i divnoće. No ono što im se ne može oduzeti je energija kojom pršte i nakon 26 godina, još uvijek su u punom sjaju, usvirani, raspoloženi, spremni sjest na gajbu i ne puštati instrumente dok ne iskape svako svoju lagano u praskozorje. "Zašto sve što je lepo ima kraj, o, zašto baj, baj, baj?"

"Zato što sve ima kraj." Pa tako i zadnji petak mjeseca studenog tekuće godine, 2015. Ali smo dobro zagazili preko dnevne granice, nije bilo ni upozorenja iz uprave ni zamora sa strane publike, samo ljubav. A davno su nas Atheisti naučili kako je ljubav ko Grace Kelly lepa i ko Steve Wonder slepa, samo se nadamo da ćemo još dug niz godina ostavljati grla diljem Lijepe Naše u ime ljubavi s Atheistima. "Život je savršena pesma što peva se u dahu, zato nam valja dobro znati kada treba stati, osmehom se rastati, nek' ovo bude pesma za kraj. Jer ko zna na šta bi to ličilo kad svane novi dan."