Vintage pod svjetlima hip hopa

Vintage pod svjetlima hip hopa

Nakon rasprodanog Ede Majke i #drito iz Tvornice koncerta, postalo je jasno da hip hop scena u nas živi, odnosno da je pokrenula publike i probudila ih kako bi realizirali da i u našoj regiji ima reperskih "spika" vrijednih pažnje. Zaista doživljavamo svojevrstan boom (t)rapa, zadnjih godina cvjeta više no ikad u Lijepoj našoj, no mislim da su akteri večeri o kojoj vam pišem uživali kultni status i ranije nego su curice počele nositi majice s natpisima Trap je Pank.

Za zagrijavanje večeri bio je zadužen mladi Tibor koji je na pozornici uživao pratnju znanu kao Geralt iz Rivije. S nedavno izbačenim glazbenim izdanjem, došao se predstaviti u Vintage te naišao na sasvim neloš odaziv. Već se u početku njegova nastupa stvorila gužvica i u zraku je bilo blago negodovanje oko nadolazećeg prevelikog broja ljudi po metru kvadratnom koncertne prostorije. (Jesam napomenula da je u srijedu stigla vijest kako se koncert rasprodao?) Čekajući minutama, da ne napišem satima (jer se tako činilo), na primanje blagoslova garderobe u tom već pomalo ukuhanom prostoru, promatrala sam ekipu na bini u svom filmu, svom swagu, koji im dobro leži, kojeg furaju samouvjereno i beskompromisno, dajući nade da High 5 i Kukusi nisu jedini pomladci scene. Ovo je zvučalo moćno, sa stavom i namjerom, bez osjećaja generiranja matrica u nedogled. Svakako dobro odabrana ekipa za otvaranje večeri, bacili su štimung u redove publike pa je sa startom zvijezda večeri atmosfera već bila na razini. Kroz 40-ak minuta nastupa, Tibor je upoznao neupoznate sa svojim prvijencem naziva "Pacino", dostupnog na besplatnom downloadu.

Ima nešto dobro na tim hip hop koncertima, neka posebna energija koja se prenosi među takvim brijačima. A najbolje od svega je što vas rasprodani podij ne može izbaciti iz takta, što je ekipa schillana, gega se u svom ritmu, hvata vibre rukama po zraku, ali sve tako odmjereno da se jednostavno možete u bilo kojem trenutku uvaliti u bilo koji dio dvorane i napraviti si mjesta za čagicu, bez straha da će vas netko neprimjetno pomesti na pod u prolazu. Na ovakvim koncertima je gužva faktor dobrog raspoloženja i funkcioniranja sinergije.

A tamo negdje oko 11 i pol, dugo očekivane 43/23 barabe se penju na binu Vintaga. Iako je Ajs nedavno posjetio Zagreb grad, upravo na manifestaciji spomenutoj u prvoj rečenici ovog izvještaja, gdje je kao gost iznenađenja zaokružio dojam večeri, mlade zagrebačke barabe su se ipak dovoljno poželjele ovih beogradskih majstora te njihovog samostalnog koncerta. Jedna sam od tih jer kada roka Bad Copy, nema sumnje, nema labavo. Energija koju ta trojica otkačenjaka nose na svojim ramenima posebna je i neponovljiva. Da se vratim na teoretiziranje scene, spika i stav koje imaju Ajs, Wikler i Timbe se ne sreću svakodnevno ili uopće na ovim prostorima, šema je što svaka takva grupica ima svoju briju zbog koje ljudi, uvjetno rečeno, pate na njihove opuse, a naročito atmosferu koncerata.

Prošarali su cijelom diskografijom, od početaka, "Porničara starih" i "Jedne buksne", do očekivano najizraženijeg zadnjeg albuma "Krigle" koji je polomio publiku. Otvorili su svirku sa "Uno, due, tre" i show je mogao početi. Iako kroz prvih par pjesama razglas nije bio savršeno uštiman te sam imala dojam da se stalno identična melodija vrti u pozadini jer je matrica pomalo pala u drugi plan pored njihovih žestokih vokala, krajem prve trećine koncerta se i zvuk iskristalizirao. Atmosfera i buka su najviše eskalirale tijekom sjetne "Ljubav ili pivokoja je stvorila romantičnu atmosferu u dvorani, starog hita "Idemo odma", preko izražavanja podrške braći preko granice koje ne mogu "Posle 10" kupiti pivo pa do kaotičnog "Metalca", gdje su na kratko sve moje teze o schillanim hip hop koncertima pale u vodu.

Lude rime i bitovi puni prljavog beogradskog humora zaokružili su radni tjedan za nama i pružili jedan od najboljih načina za ostaviti sve brige po strani, dignuti ruke u zrak i prepustiti se - pa makar na tih par sati ludila.