Dozvoljeni četvrtak uz Felon, E-Play i Bernays Propaganda
Foto: Felon/Tomislav Sporiš Photography/Ravno do dna

Dozvoljeni četvrtak uz Felon, E-Play i Bernays Propaganda

Jučerašnje izdanje Dozvoljenog četvrtka ugostilo je tri glazbena sastava s područja Balkana koji su sa svojom sličnom, a opet različitom glazbom zabavili publiku. Riječ je o zagrebačkom glazbeniku Felonu, srpskom bendu E-play i za kraj makedonskoj grupi Bernays Propaganda.

Iako najmlađi od troje ponuđenih, bend Felon iliti kantautor i pokretačka snaga benda Denis Katanec je već neko vrijeme na glazbenoj sceni. Počeo je još dok je kantautorska scena koja je buknula unazad par godina bila u povojima i tu je nekako bio našao svoju poziciju koja mu je odgovarala i u koju se bio skrasio. Dugo mu je trebalo da se od nje makne u novije i nepoznate sfere glazbe, ali kako je vrijeme išlo dalje izgleda da je to uspio. To i pokazuje kroz zadnje vrijeme ponajviše na svojoj solo turneji Pejotl gdje i promovira istoimeni album, ali pod vlastitim imenom. S obzirom na to, album je za ovaj tekst nebitan, ali je važno napomenuti kako bi se mogli uvidjeti različiti smjerovi u kojima je Denis krenuo. Od solo glazbenika do cijelog benda i ponovno nazad u solo vode i ponore. Glazbenu podršku mu i dalje daje prvotna postava Vlaste Popić s kojima se našao točno negdje na pola puta između glazbenog razumijevanja i prijateljstva, taman da sve zajedno jako lijepo funkcionira i teče.  Dok je u početcima Felon znao biti dosadan u svojoj unikatnosti, sa sve daljnjim surađivanjem Denisa, Tene, Ivče i Riže,  postao je (tj. točnije bi bilo reći postali su) glazbenici sa stilom koji više nisu u drugom planu zbivanja i trećem planu scene. Ono što bi se reklo, umjetnik je sazrio i uspio je složiti taj poznati apsurd spajanja tuge i žestine. 
Sam nastup su počeli nešto laganije s pjesmama  "Žal" i "Promjena" koji su poslužili kao uzlazna putanja cijelog koncerta, kao prvi mali val koji najavljuje ono što kasnije dolazi. Taj vrhunac se dogodio na sredini nastupa gdje je Felon pokazao sve svoje stare boje u puno sjajnijoj nijansi. Na neki način je pokazao što znači sazrijevanje glazbenika i u koliko različitih pravaca to može otići, od onih najljepših do onih poraznih. Koncert su završili s predugim instrumentalom, ali jedino pravedno što im se moglo dati na tom kraju nastupa je bio pljesak, a slično je bilo i s krajem nadolazeća dva nastupa.

Iako smo se pozicijski zadržali u Zagrebu, glazbeni je smjer otišao u pravcu Beograda s E-Play. Uvodni instrumental koji se protegnuo kroz podužu vremensku relaciju lijepo je rezimirao ostatka koncerta. Zdrava i produktivna bahatost koja dolazi s njihovim zvukom  može biti iskorištena na poviše načina. Bilo bi jako zanimljivo i konceptualno bi savršeno sjelo da su samo došli na pozornicu, odsvirali jedan veliki glazbeni blok bez stanki između i onda se bez progovorene riječi povukli s bine. Dosta bi slušatelja to krivo protumačilo i negativno shvatilo, ali takav pristup bi savršeno sjeo za zvuk ovog benda. Nikakva akcija na bini koji nije muzički usko povezana. Goran Ljuboja je kao i uvijek tečno pokazao svoje znanje sviranja bubnjeva i dajući čvrst, skoro pa školski ritam omogućio je da Maja, Danilo i gostujuća vokalistica Kika dalje razviju pjesme. Rock dodatno uglađen elektronikom  gdje niti jedan instrument previše ne dominira nego zajedno stvaraju jednu finu glazbenu sliku. E-Play je bend s iskusnim glazbenicima gdje svatko jako dobro obavlja svoj dio posla, što je vjerojatno i slučaj pri samom stvaranju pjesama. Nešto što opet ne izluči svaki put pozitivne ili željene rezultate.

Na kraju je glazbeni pravac otišao skroz do Skopja. Bernays Propaganda, najpoznatiji bend te večeri došao je s nešto novijim pristupom staroj glazbi (bez Džana Kuča na bubnjevima). Na neki način, ono kako su tu večer zvučali je bio spoj između prethodna dva benda. Malo sirovosti, malo uglađene elektronike i ženski vokal Kristine Gorovske da zaokruži stvar. Kada bend dođe do određene točke uspjeha i zadrži se na njoj podulje vrijeme(kao što je primjer s Propagandom), jedino što ostaje jest da se priča da li je koncert bio loš, dobar, odličan, nešto između i da se istovremeno jako priželjkuje potencijalni pad kvalitete kako bi prljava usta imala što pričati, gladne oči što čitati i žedna uha što slušati. Bernays Propaganda trenutno je u fazi stagnacije, bez naznake opadanja kvalitete hvala bogu. Ponekad je bolje da gladni jednostavno ostanu gladni.

Odsvirali su više-manje svoj klasičan set koji omogućava slušateljima različitih razina poznavanja njihovog opusa da se užive i dobiju barem dio onoga zbog čega su i došli.  Najveća razlika je bilo spomenuto odsustvo bubnjara, ali se bend unatoč tome snašao i pružio perfomans prošaran glazbenim i vizualnim doživljajem. 

Kako više nema svrhe u zaključku pisati kako iz programa u program Dozvoljeni četvrtak dovodi kvalitetne bendove (to na sreću stagnira), pošto se osjećam kao pokvarena  i zanimljiva ploča, jedino što ostaje da se zapiše je: "Još jedan dobro obavljen posao i samo tako nastavite."