Drvored i Radio Aktiv u Vintageu - Plesno zagrijavanje za Tabor Film Festival
Foto: Drvored, credit: Roberto Pavić

Drvored i Radio Aktiv u Vintageu - Plesno zagrijavanje za Tabor Film Festival

Odvajkada su ljetni muzički festivali imali naviku preko dugih ne-ljetnih mjeseci obradovati narod nekakvim warm-up varijantama, takva su pravila službe. Iako se Tabor Film Festival (pažljiviji će čitatelj to zaključiti i bez da mu sam napominjem) ne zove Tabor Glazba Festival, on se i dalje od prošle godine, kad je ekipa iz Hangtime Agency u njega umiješala svoje malene prstiće, diči pozamašnom količinom glazbenog programa, koji je cijelu priču oko tog okupljanja mladeži na pitoresknom obronku s divnim starim dvorcem podigao na jednu osjetno višu razinu. Toliko višu da bi se bilo smatralo grehotom da se nije upriličio jedan propisni warm up party. Spomenuti se održao ovog četvrtka u Vintage Industrial Baru, uz projekcije iz retrospekcije filmskog programa, dj Vuka i dakako plesne taktove dvaju glazbenih sastava – Radio Aktiva i Drvoreda.

Faktor koji je namjerno iz puke obijesti odlučio postojati te večeri, to je bila kiša. Tako da je warm up warm upa bio ograničen na stiskanje pod suncobranom ispred kluba i brojanje kišnih zrnaca rijetkim personama što bijahu pristizale. Nešto prije desete ure, otpočeo je Radio Aktiv. Nije to izazvalo bogzna kakav hype, raspršilo se nešto ljudi (dvoznamenkasto) diljem dvorane i sramežljivo osluškivalo. Ako vam se zalomilo da ste nekad već nedajbože bacili oko na neki moj članak, onda znate da nemam problem s privatizacijom sadržaja. Neću se stoga ni sada libiti konstatirati da mi, na sasvim osobnoj razini, i koliko god to okrutno zvučalo, činjenica da je Radio Aktiv koncertno i diskografski aktivan bend uzrokuje iskrenu tugu. Zašto? Zato što mi instantno izaziva sjećanje na Socijalnu Službu, ponajbolji punk bend koji se u našoj državi dogodio, a koji je umirovljen, i čiji članovi sad sviraju reggae/ska/pop-rock limunadu u ovom ovdje sastavu o kojem upravo čitate. To nominalno ni bi bio problem, jer ionako punk bendova u nas ima kao pljeve (iako, ne bih rekao da često nabasam na neke gigantske količine pljeve...), a ska je na samrti, ali to koliko je Radio Aktiv neuvjerljiviji, nemaštovitiji, da ne kažem mediokritetskiji bend od Socijalne Službe, to je stvarno tužno.

Foto: Radio Aktiv, credit: Roberto Pavić

Od goropadnih boraca s nabreklom žilom, žustrinom, snagom, energijom i jasnim, direktnim i ispravnim stavom, dobili smo beskrvne generične pjesmuljke koji, u najboljoj maniri S.A.R.S.-a i sličnih, kao nose neku socijalnu poruku, a u biti se trude biti čim uniformiraniji, ispeglaniji i bezopasniji kako bi se lakše mogli zavrtiti na radiju. U ovakvoj situaciji kad nema puno ljudi u publici a sound je vrlo dobar, takve se stvari najlakše primijete. Unatoč činjenici da su nastupili s čak dvoje novih članova (saksofonistica i basist) svirački tu nema nikakve zamjerke, što se tiče tehničke strane. I kad se bace u punokrvnu ska poskočicu, kao što su uradili u drugoj polovici nastupa (koji se je sadržavao desetak pjesama) s "Jure, žure", "Vrtimo se" i "Stvaran svijet", onda to može proći iz prostog razloga što zove na ples. Ali preveliki dio vremena, nažalost, odlučuju provesti u onom fazonu koji najbolje ističe sve manjkavosti i kompromise koje imaju, a to su te lagane anemične pop/reggae skladbice rađene sa željom da se dopadnu svima i njihovim bakama, u koje se svakako ubraja i aktualni singl "Ostavimo trag". Ponešto fanova u prednjem dijelu je pokazalo kakav-takav feedback, ali sumnjam da je itko time mogao biti naročito zadovoljan, tim više što bendu nije proteklih godina bilo strano privući i triput više ljudi na svirku. Ja im od srca želim da im se to ponovo dogodi na promociji trećeg albuma, koji bi u idealnom svijetu bio "prljaviji", kreativniji, energičniji, nabrijaniji s više vica i žara. Nakon nedavnog raspada Postolar Trippera i gašenja Skaville festivala, Radio Aktiv je, uz poluaktivne dalmatinske Mjesni odbor i Špurijus, te bezuspješne Officer Down, ostao jedan od posljednjih bastiona ska glazbe u Hrvatskoj, bilo bi stvarno u redu kad bi bar oni bili dobri. I to se može dogoditi, samo da malo smanje s taktiziranjem.

Foto: Publika, credit: Roberto Pavić

Drvored se, ako uzmemo u obzir da ih u bendu ima sedamdeset, poprilično brzo posložio i počeo rokati svoj "Balkankan". U tim je momentima u klubu već bilo ljudi dovoljno da se stvori neki šušur, ali i dalje vjerojatno ne dovoljno da bi organizatori zadovoljno trljali ruke. Ekipa iz benda je očito imala neku drugu percepciju cijele stvari, jer im je go to izjava tijekom cijelog koncerta bila "Jebote, ima vas, a?", što ne znam je li bilo simpatično ili čudno. Ovom je bendu uspjelo prvijencem "Arhelino" priličnom lakoćom uzdići se iz statusa underground atrakcije u status ljudi koji pune Tvornicu, i to prije svega stoga što su im koncerti uglavnom garantirana skakaona potaknuta neodoljivim koktelom balkansko-cigansko-jamajčansko-francuskih ritmova i melodija. Doduše, ono što je zanimljivo je da imaju i drugo lice, koje se najbolje moglo vidjeti onomad u Gorgoni na MIMO-u, a to je ona varijanta u kojoj odluče stati na kočnicu i obuzdati strasti, pa zazvuče više kao ono što su u počecima i bili, a to je skupina glazbenika koja je radila soundtrack za neku predstavu. Odmah ću vam reći, ovaj je nastup većim dijelom prošao u tom nekom ne do kraja razmahanom điru, potisnuli su malo onu punkersku energiju kojom ponekad znaju zračiti. Bilo je tu novih pjesama, koje su, ako se dobro sjećam, bile većinom nešto mirnijeg šansonskog ugođaja, tako da je kolektivna energija, da se ne lažemo, bila dosta ispod očekivanog.

Foto: Drvored, credit: Roberto Pavić

Primijetio je to i jedan od dvojice frontmena, Miran, pa nas je počastio konstatacijama tipa: "Ako je ovo najjače što možete pljeskat', onda najbolje da idemo svi doma" i "Sad ćemo jednu bržu stvar da malo razbijemo ovu negativnu energiju koja se nakupila". Zaista, to im je i pošlo za sviralima, tamo negdje od "Limene glazbe" i "Tsunamija" se odjednom stvorila solidna brojka plesnih i skakućućih pokreta, i osmijeha na licima. Skinula se zavjesa, pao kamen sa srca, lakše se disalo, i sve je opet poprimilo poznate konture zabavnih i srcu milih Drvoredovih koncerta. Takvo je stanje rezultiralo višestrukim bisevima za koje su sačuvali ubojice poput "Johnny Ketty" i "Jackie Chan", i pritom dovukli minutažu do respektabilnih devedesetak minuta. Drvored je samim izborom glazbe koju će svirati (balkankan, jel') izbjegao ove probleme s uniformiranošću koji muče Radio Aktiv. Oni u toj svojoj kombinaciji raznih žanrova isprobaju sve i svašta, nekad im uspije, nekad ne. No, u onom trenutku kad im sve klikne i kad ulove ritam i uđu u groove, onda postaju nenadmašni. I na taj se trenutak isplati malo i pričekati ako treba, kao što su to ovdje zorno demonstrirali.

Foto: Publika, credit: Roberto Pavić

Tabor Film Festival će ovoga ljeta biti glavni hit, lineup je prekrcan kvalitetom. Čak i ako se niste uprizorili na ovom zagrijavanju, sve će vam se oprostiti, pod uvjetom da se u srpnju otputite u Zagorje biti dijelom jedne totalno zanimljive priče. Vidimo se tamo.