Pankersko ludilo u Vintageu uz Fakofbolan

Pankersko ludilo u Vintageu uz Fakofbolan

Ako sam išta naučio kroz godine posjećivanja (a i ponešto organiziranja) svakojakih koncerata, to je da u toj priči, što se tiče publičnog aspekta, nema nikakvog pravila. Bend za čiji se koncert jučer tražila karta više, danas svira pred šačicom nezainteresiranih uzvanika, samo da bi sutra opet punio dvorane. Može se tu teoretizirati o PR-u, aktualnosti izvođača, recentnosti izdanja, cijenama ulaznica i svim ostalim tekovinama, ali neospornom ostaje sušta činjenica da čovjek ni u što ne može biti siguran jer se radi o dozlaboga varljivom i nepredvidljivom poslu. Ovog je petka, na svu sreću, organizator (Dostava Zvuka) na tom koncertnom ruletu odigrao na prave brojeve. Fakofbolan je, naime, vrlo ugodno popunio Vintage Industrial Bar. Posljedne iskustvo s promocijom zadnjeg albuma, u kombinaciji s tanašnim brojem attendova na Facebook eventu, sve je to mirisalo na još jedan čavlić u lijesu bendove nekadašnje ogromne popularnosti. No, horda pankerskog puka se odnekud odlučila ukazati i, zajedno s vrlo raspoloženim bendom, kreirati sasvim solidan kaos.

Sve je krenulo sa Svinjama, tamo negdje oko deset sati. Kako je Saučešće ubačeno u lineup tek koji dan prije koncerta, očekivao sam bio da će oni svirati prvi a Svinje druge. Mislim, tko još servira svinjetinu za predjelo? Moram priznati da Svinje i van ove spomenute činjenice totalno ostavljaju dojam benda kojem je prilično svejedno. Odsviraju tek sporadično neki koncert, ne rade, koliko sam upsio primjetiti, nove stvari, na Facebook pejdžu benda se međusobno prepucavaju oko toga što "fali šmeka u objavi", i tako to. Ima biti da tako briju i iz razloga što im je ovaj bend samo side project (sviraju momci u Bicikliću, Čudnoređu, Judette i još ponegdje sigurno), tako da je svaki mogući "uspjeh" i "proboj" u još pozadinskijem planu nego što bi to bio inače. Oni jednostavno odsviraju koncert kad im se svirne, i to je sve. Jučer je to trajalo nekih pola sata, i bilo sasvim solidno. Čak i nešto više od toga, u biti. Njihov crossover thrash je odsviran rafalnom brzinom, kirurškom preciznošću, a u slučaju basista Miče, i bravuroznom virtuoznošću. Sasvim nepretenciozne i prizemne stvari o drkanju, cuganju i napušavanju, to je njihova shema. O čemu bi drugome, uostalom, mogao pjevati bend takvog imena? Podsjetit će to možda čitatelja na stil spomenutog Biciklića, ali valja naglasiti kako su Svinje ipak tekstualno ubrojivije i razboritije, a muzički neusporedivo rafiniranije. Reakcija publike je izostala, ali to je za prvu predgrupu u Vintageu nažalost neizbježna situacija. Bend za to nije kriv, količina energije koju su isporučili prilikom ove koncertne šetnje kroz svoj jedini album "Već dugo vremena postoji bend Svinje, i bolji su od vas!" je bila sasvim dostatna za dobru zabavu. Unatoč tome što je prema Svinjama većinom bila indiferentna, publika je ipak svakim trenutkom postajala sve brojnija, tako da se već u ovoj ranoj fazi dalo zaključiti da večer obećava.

Saučešće (ili ipak Saucesce, kako vidim da apsolutno svugdje bivaju nazvani) je uzjahalo pozornicu vrlo brzo nakon prasadi. Bijah, priznajem bez grižnje savjesti, vrlo skeptičan prema koncertu ovog benda. I to iz jednostavnog razloga što su na mene, svaki put kad sam ih do sad gledao, ostavili katastrofalan dojam. Sviraju onu najbanalniju varijantu MTV punka za osnovnoškolke, začinjenu wannabe opasnim a u biti vrlo plitkim i usiljenim stihovima o raznim horror tematikama. Dodajte u to činjenicu da frontmen zna imati potrebu ukrasti show svojom samodopadnošću, i cijela stvar zbilja zna preći u otužne predjele. No, ne lezi vraže, ovoga puta mi nisu dali ni približno toliko povoda za nezadovoljstvo. Za početak, ključna promjena u odnosu na npr. gig u Tvornici prije 2 godine sa Six Packom je ta što je Saučešće u međuvremenu iz nekog razloga uspjelo oformiti publiku. Boljeg dokaza od punog malog pogona Tvornice na nedavnoj promociji prvijenca ne treba navoditi. I ovdje se klub osjetno popunio čim su odzvonili prvi njihovi taktovi, i atmosfera je zbilja tijekom cijelog nastupa bila na razini. Kad je tako, odmah je sve lakše, sve eventualne mane i zamjerke teže dolaze do izražaja u šumi raplesanih tjelesa i raspjevanih grla. Usto, i svirka je, u okvirima toga što su se odlučili svirati, u biti bila sasvim slušljiva. Vrlo uniformirana i predvidljiva, ali nije li tako sa većinom  pop punk bendova igdje. Ozvučenje je te večeri bilo riješeno na način da su bas gitare vodile glavnu riječ dok su vokali bili nešto tiši, i ta je činjenica također pripomogla Saučešću da održi koncert kojeg će, eto, skeptici smatrati podnošljivim a fanovi onda valjda izvrsnim. Uz rizik da ispadnem snob sad, usuđujem se ustvrditi da svatko tko je imalo dublje ušao u preslušavanje različitih žanrova punk glazbe, sigurno neće smatrati Saučešće zanimljivim ili kvalitetnim bendom. No, uvijek će postojati dovoljno djevojčica koje su željne ovakvih pop razbibriga do mjere da time opravdavaju njihovo postojanje.

A onda, FOB. Tek kad je njihova svirka počela, skužio sam kako mi je jako nedostajala takva jedna dobra stara punk žurka u Vintageu. Jer sve ih je manje, punk tamo polako kopni pred poplavom cover bendova. Očito nisam jedini koji se tako osjećao, kompletno pučanstvo je dalo sve od sebe da se dobro provede kao u "dobra stara vremena" prije oh-čak-dvije-godine. Da, bila je ovo jedna od onih večeri kad je dobro raspoložena publika ponijela bend barem podjednako koliko i on nju. A ako je ikome to trebalo, to su Bolani. Jer, velim, škakljivo je bilo unazad zadnjih par godina pokušati procijeniti njihov status na sceni. Generacijski suborci im više ne pohađaju gigove dovoljno da bi mogli popuniti išta, a zadnjim albumom iz 2013. nisu uspjeli zaintrigirati današnje klince kao što im je to onomad davno pošlo za rukom s legendarnim albumima "Jedini dokaz" i "Provincija uzvraća udarac". Da, bio je ovo svojevrsni "biti ili ne biti" za FOB, velika prilika da dokažu da ih vrijeme još nije pregazilo. I uspjeli su u potpunosti, trijumfirali su. Mogu mirno spavati, znaju da i dalje u Zagrebu imaju iza sebe hordu od 300-400 fanova. Od prve do zadnje pjesme (da, čak i na onima sa zadnjeg albuma) se uzdignutih pesnica pjevalo da pucaju glasnice, a pogo je također bio neumoran i intenzivan. Znam da je možda dosadno vječito spominjati to je li bilo šutke i kakva je bila u punk izvještajima, ali što kad je to zbilja krucijalno pitanje. Čim veći pogo = tim bolji koncert, vrlo jednostavna i provjereno točna jednadžba. No, koliko god sve to skupa bilo divno i krasno, zna se što se čeka cijelo vrijeme. Ulica i Neznani junaci, to su ta dva ultimativna evergreena na kojima otpuštaju sve kočnice, a čak i oni koji su ostatak koncerta bili negdje u pozadini odjednom hrle ka grotlu kao magnetom privučeni. Neopisivo je dobar feeling, u biti, svjedočiti toj neodoljivoj moći muzike. Kad gađa u srž i učini da sve drugo na trenutak ne postoji.

Nakon devedeset minuta opisanih u gornjem odlomku, štafetu je preuzeo tko drugi nego DJ Kneža, te je svojim probranim hitčinama osigurao ostanak većine uzvanika na afteru do jutra. Taj Vintage, koliko god fino mjesto u biti bio, uvijek je znao isporučiti prave pank štale. Od srca se nadam kako će ova, po svim aspektima vrlo uspješna, uzrokovati da ih ove sezone bude još i više nego prošle.