J.R. August u Vintageu - fantastičan prvi solo nastup
Foto: J.R. August, credit: Filip Bušić

J.R. August u Vintageu - fantastičan prvi solo nastup

Kada mi je jedan drag prijatelj na kraju ljeta govorio o nastupu J.R. Augusta na Tabor Film Festivalu te kako je ostao zadivljen istim, nije mi palo na pamet da ću za par mjeseci i ja prisustvovati jednom takvom iskustvu.

Ove srijede Vintage Industrial Bar omogućio J.R. Augustu da održi svoj prvi koncert na kojem je njegovo ime najvažnije, a i svima ostalima da čuju i poslušaju nešto nesvakidašnje i čak bih rekla genijalno.

S obzirom da ne bi to bilo to bez predgrupe, prvih pola sata točno po satnici pripali su mladoj i simpatičnoj Jeleni Mesarić. Da ne bi bila sama na pozornici, sa sobom je ponijela gitaru i usnu harmoniku te okupirala pažnju popriličnog broja ljudi. Iako mi je oduvijek sviranje gitare i usne harmonike u isto vrijeme bila znanstvena fantastika i nikad mi nije bilo jasno kako to ljudi uspjevaju, Jelena je to radila na način da je to izgledalo iznimno jednostavno. Svirala je obrade poput „These Boots are Made for Walkin'“ legendarne Nancy Sinatre, „Diamonds and Rust“ Joan Baez“, „Heart of Gold“ Neila Younga, a na repertoaru se našla i Janis Joplin dok je zatvorila s „Piano Man“ Billy Joela najavljujući J.R. Augusta. Na kratko je samo sišla s pozornice. Jelena je inače i članica zbora koji surađuje s J.R.-om.

Bez puno pompe, uz pljesak na pozornicu su se prvo popeli članovi benda i dvanaest članova pratećeg zbora. J.R. je ušao zadnji, jednostavno sjeo na za sebe predviđeno mjesto i počeo. Osobno, nikad nisam mislila da ću vidjeti zbor na pozornici Vintagea, a još manje da ću vidjeti zbor i bend odjednom. Uopće ne znam kako bih opisala glazbu koju ovaj mladi glazbenik, pravim imenom Nikola Vranić, stvara. Najpribližnija usporedba bi mi bio Hozier, ali opet smatram da su i njih dvojica dva neusporediva glazbenika. Publika je od prve pjesme bila u transu isto kao i, priznat ću, moja malenkost. Svirao je po redu, bez pretjeranih uvoda, samo glazba. Rekla bih da je on izveo u kratko neke „stare“ pjesme s objavljenih albuma „Tea party with Mr. Death“ i „33“ Tu su se našle pjesme „the Misanthrope“, „Lead the way“, „Womanizer“ i „the Exorcist“ dok je pun Vintage rasplesao s „the Darkroom Boogie“. Čak sam i bila iznenađena brojem posjetitelja ovog koncerta. Ne zato što mislim da nitko ne bi došao, nego je srijeda i relativno nov izvođač i jer mu je to prvi solo koncert u karijeri. Kako se Nikola igra svojim glasom i onda u tu igru ubacuje i članove zbora, teško je za opisati riječima. To je nešto što se jednostavno mora čuti da bi se razumjelo. Nastavio je s „Wake up tomorrow“ i „the Trout and the Nightingale“, a onda je nastupio spektakl. Najduža izvedba ove večeri je bila ona pjesme „Black Limousine“ za koju je rekao kako je prvo imala pedesetak strofa, pa ju je morao drastično smanjiti. Ne čudi me, J.R. daje dojam perfekcionista kojem ništa neće i ne može poći po zlu ukoliko je on „glavni“. Zanimljivo je koliko pjesama iz svog opusa je posvetio svom hobiju – pecanju. Tako se naravno i jedna pjesma o tome, što je on rekao da je životna filozofija, našla na ovom koncertu. Nastavio je s maestralnom i rekla bih najpoznatijom „Crucify Me“ te je najavio novi album istoimenom pjesmom „Dangerous Waters“. S obzirom da bis smatra, njegovim riječima, seljačkim, odmah je najavio zadnju pjesmu „Let's get Together“. Sam izlazak s pozornice je bio jednostavan s obzirom na popriličan broj ljudi na njoj. Kratak pozdrav i pravac backstage.

Sve u svemu, J.R. August je definitivno moje novo glazbeno otkriće. Svakako preporučam svima koji vole glazbu i istom vole ostati zapanjeni da se upute na neki njegov nastup. Požaliti nećete sigurno!