Rotterdam Ska Jazz u pohodu na Vintage

Rotterdam Ska Jazz u pohodu na Vintage

Vizualizirate li si nekad glazbu? Ja da. A sinoć sam nekih sat ipo ležala pod šarenim suncobranom na vrućoj karipskoj plaži. Pogled na obližnje otoke, tirkizno more, rozeno nebo, sunce ide ka zalasku. Plešemo pod golemim slamnatim suncobranom, pijesak grije bosa stopala, tropski smoothie zamijenio je tešku kriglu, lelujam među svjetovima.

Vratimo se u stvarnost. Što se zaista zbilo – iz najliberalnije zemlje Europe, na krilima vjetra dolepršalo je 6 momaka zajednički postavljenih iza imena Rotterdam Ska Jazz Foundation. Pet godina nakon zadnjeg posjeta glavnom nam gradu,  tada smještenog u (možda prikladniji) Kset, ovog puta su došli predstaviti "Knock-Turn-All", najnovije izdanje, što je nešto ranije ove godine ugledalo svjetlo dana.

A sletjeli su gdje drugdje već u Vintage Industrial Bar, koji je bio bezlično prazan s obzirom na kvalitetu benda. Stotinjak duša se raspršilo po prostoru za pet puta više ljudi, što jasno nije doprinijelo ikakvom usijanju atmosfere uopće ikako. Publika je zakazala, zbog dana u radnom tjednu ne mogu zamjerit, al prisutnima na nevoljkosti žustrije podrške bendu mogu.

No pređimo preko toga. Bez dvojbe, nismo ostali zakinuti za dobar gig. Fuzija žanrova što karakterizira izričaj ovog benda naprosto tjera na mrdanje bokovima.  Nađe se tu koja kapljica funka i soula, no sve se slijeva u istu rijeku prožetu ska ritmom, jazzy dionicama (klavijatura), snažnim strujama brass sekcije te virovima u obliku solaža istih, što uvlače u svoj vrtlog svijesti, i ne možeš mi reći da u sljedećem trenutku ne ploviš crveno-žuto-zelenim čamcem i ljuljuškaš se nad valovima.

Kao što istaknuh, solaže su ono što zvuk drži van kalupa, ruši zidove monotonije, u koju lako zapadne isključivo instrumentalni sastav.  U momentu kad klavijaturama zavlada jazz, dok gitara drži ska ritam, puhači su ti što golicaju maštu, a tek kad se dežurni zaduženi zaigra sa sordinom na trubi, pa ima da se srce para od miline. Čini li vam se ponekad da glazba djeluje na psihu poput opijata? Istjeruje frustracije, vida rane, a veselje je svo. Upravo ovakvi i slični sastavi su najvještiji u  datim mogućnostima, ako im se prepustite, opustite, dozvolite.

I dok se Vintage ljulja u rocksteady ritmu, a ja kontempliram o golemoj ulozi glazbe u životima osobica poput mene, truba diktira prijelaze kroz žanrove, bacajući lagano trombon u sjenu svojim super moćima, no prepuštajući mu  momente slave i tražeći bezuvjetnu podršku kako bi zajedničkim vještinama najbolje prenijeli energiju. Spoj starog i novog, izvornog i improviziranog u zvuku Rotterdamaca, opasan moćnim brassevima, stapao se iz pjesme u pjesmu, gotovo bez pauza među njima.

Činilo se kako se ekipa ipak navikla predstavljat pred dosta više ljudi, ili barem dobit više feedbacka od prisutnih. Pomalo gunđavo, da ne kažem cinično, nam je pjevač najavio zadnju pjesmu, objasnivši kako je ista posljednja ukoliko mi tako želimo. Naravno da su izašli na bis i svirali još 20-ak minuta, samo su patili za malo više pažnje ili barem dostojanstvenim otpraćajem. Osim toga su i hvalili pivo, i to Ožujsko ako se ne varam, pa mi je došlo da se zapitam kakvog su to sve lošeg piva pili na turnejama ranije. No, vidim da nastavljaju svoju rutu po brdovitom Balkanu pa pretpostavljam kako se ovih dana situacija neće ponoviti kada ih zaliju litrama čarobnog napitka – rakije!