"Svoga Tijela Gospodar" - Koncert u sjećanje Antuna Krajinovića - Tune

"Svoga Tijela Gospodar" - Koncert u sjećanje Antuna Krajinovića - Tune

Od ovog ljeta brojimo već punih šest godina otkako nas je Antun Krajinović Tuna, frontmen legendarnog underground benda Mikrofonija, iznenadno napustio. Njegovi prijatelji sa scene ove su godine organizirali 7. memorijalni koncert Tuni u čast, koji se održao 2. listopada u Vintage Industrial Baru pod nazivom "Svoga Tijela Gospodar." Interes publike za koncert bio je iznimno velik od prve najave koncerta, a karte su do koncerta rasprodale. U 21 sat, pred klubom je bilo mnoštvo pankera, što starih, što mladih, i sve je bilo spremno da počne zabava.

Po rasporedu oko 21 sat na stage dolazi prvi bend SHIN, mlade domaće hardcore punk snage koje sve češće viđamo na raznim događanjima u Zagrebu. Publika je prepoznala njihovu kvalitetu kroz zadnjih godinu dana i čini me se da svaki put kad ih vidim zvuče sve bolje. Broj ljudi u dvorani nije bio velik, uobičajeni sindrom prvog benda, jer je većina još cugala Q-packove na parkiralištu, ali SHIN je dao sve od sebe i nama prisutnima u klubu priuštio pravu punk poslasticu. Kao i prošloga puta kad sam ih pratio, pjevačica Tea me podsjetila kako ima glas i energiju kakve bi se mnogi frontmeni mogli posramiti. Zvuk je bio prilično dobro uštiman u globalu, ali kroz cijeli koncert malo preglasan. Toliko da se određeni gitarske dionice nisu čule jer je glasnoća bila teško izdrživa. Unatoč tome, imam samo riječi hvale za SHIN i nadam se da će ih uskoro i malo veći broj ljudi primijetiti.

U nastavku smo dočekali Pičke Vrište, zagrebački punk bend u usponu koji plijeni sve više pažnje na lokalnoj sceni. Svojom brzom, energičnom i iznimno melodičnom inačicom punka s gitarskim dionicama koje povremeno koketiraju i s heavy metalom, kroz pola sata svirke privukli su pozamašan broj ljudi izvana da se pozicioniraju u koncertni prostor. Kroz prvih par pjesama, Vintage je već bio poprilično popunjen, a atmosfera se osjetno zagrijala. Uz, također na dijelovima, preglasan zvuk, Pičke Vrište su otprašili svojih 30-ak minuta programa brzo i nabrijano, a publika je počela odavati da večer ide u smjeru totalne ludnice.

Dolibasija je još jedan legendaran underground punk bend koji godinama nije kročio na pozornicu, ali su pravo punkerski i beskompromisno odsvirali koncert, kao da su prošli tjedan još bili na turneji. Klub je u ovom trenutku već pun gotovo do točke da je bilo teško ući u dvoranu, interakcija benda s publikom dizala je atmosferu iz pjesme u pjesmu. Nakon 40-ak minuta pjesama kojih su se mnogi prisutni zaželjeli, Dolibasija napušta stage, a svi željno iščekuju sljedeći bend. Zvuk je za vrijeme ovog benda ipak bio osjetno tiši i razumljiviji, a taj se trend nastavio i za vrijeme nadolazećeg seta.

Potpuno Sami su bend koji se sadrži od bivših članova Mikrofonije, Tuninog starog benda, Plaje, Bubića i Daria, na čelu s Mariom Perčinićem, koji su povodom dvadesete obljetnice osnutka Mikrofonije, te pokojnom prijatelju u čast, odlučili oformiti ovu postavu,i odsvirati nam repertoar Mikrofonijih pjesama. Uz legendarne pjesme poput "ŠJTUDH", "Nema nikoga", "Nekada smo bili ljudi", "Svoga tijela gospodar", "Potpuno sami", "Istina" i mnoge druge, Potpuno Sami proveli su nas kroz jedno divno doba lokalne underground scene i u pravom punk duhu odali počast svom dragom prijatelju. Tunina sestra također se pojavila na pozornici i na emotivan način zahvalila svima prisutnima te rekla kako "vjeruje da je čovjek mrtav kad ga se više ne spominje." Ako je vjerovati publici, Tuna nikad neće umrijeti, jer je pun puncat Vintage prštao od energije i veselja. Publika se u više navrata penjala na pozornicu te skakala i po njoj i u prvim redovima. Zaštitari i organizatori su molili publiku da se vesele ispred bine, a ne na njoj, podsjećajući na nekadašnje nezgode koje je Mikrofonija doživljavala iz sličnih razloga. Pjevač Mario, koji je  slijep, ispričao se organizatorima sa "Oprostite, nisam 'vidio'." Zvuk je bio odlično naštiman i sve se čulo kako treba, pa ovaj put čak i vokal. Bio je ovo jedan od najpozitivnijih i najemotivnijih koncerta koje je Vintage doživio i iskreno se nadam da će se ponoviti prilika kad će se ovaj bend ponovno okupiti i priuštiti nam još ovako dobrih koncerata.

Naposljetku, riječki Pasi bili su tu da zatvore večer i po običaju, pokrenu najveću punk feštu u gradu. Pred dvoranom punom ko čep, počeli su svoj koncert oko 00:30 i eksplozivnom energijom rasplesali sve prisutne. Starije pjesme poput "Gubitnik", "Svoje Ja" i "Debeo", te pjesme s najnovijeg albuma, koji mi se još uvijek čini da je najbolje prihvaćen album Pasa, poput naslovna "Reci mi da li te boli", "Kada umrem", "K. G. B." i "Filistarski pločnici", dovele su atmosferu do apsolutnog vrhunca. Tijekom pjesmama poput "Odavno", "Martinska" i "Istina", na kojima je dobar dio publike opet bio na pozornici, dok su zaštitari mogli samo gledati sa strane ne znajući što napraviti, postalo je jasno da će ovaj koncert još dugo ostati u pamćenju svima koji su ga pogledali, a hoće li ove sezone biti još koncerata koji će ovo moći nadmašiti, veliko je pitanje. Kraj su obilježili još par starijih hitova poput "Jebo te Bog", te zadnja "Mizantropi", nakon koje su nas Pasi pozdravili i tako završili ovu divnu punk noć.

Prije kraja spomenut ću jedinu kritiku na organizaciju, ne znam je li to odgovornost kluba i organizatora, ali pretpostavljam da ste primijetili da je poprilično zahladilo, a u onom paklu ispred pozornice biti u jakni je nepodnošljivo. Čudo da nije bilo više ljudi u nesvijesti, a nije uopće čudo da vam cijeli dan ljudi pišu po Facebook stranici eventa da su izgubili jakne, dukse, torbe i sl. Otvorite garderobu, vrijeme je.

Koncerta sezona tek je počeka, ali meni se čini da smo vrh punk koncerata mogli doživjeti upravo sinoć. Svi bendovi priuštili su nam odlične koncerte i vrhunsku zabavu, Vintage već dugo nije bio toliko pun i toliko zagrijan. Sjećanje na Tunu na sceni je očigledno još uvijek jako, i ako je sinoćnji koncert ikakva indikacija, to sjećanje neće jenjavati još mnogo godina. Punk scena još jednom je pokazala svoju odanost i prijateljstvo i opravdala natpis na pozornici koji je glasio "Znam da neki ljudi će uvijek bit' tu, Kada potone i sruši se sve, Kada se nađem na samome dnu, Zato hvala ti, hvala za sve." Tko nije bio, neka mu bude žao, vidimo se dogodine.