ZAA u zagrebačkom Klubu

Još jedan običan petak rezerviran ZAA neobičan bend

 zaa


Bio je to još jedan zimski zagrebački petak, temperaturno neobično ugodan, ali mahnito prolazan, baš kao i svaki drugi u ovom gradu. No, davno je utvrđeno kako ništa ne liječi bol nepobjedive prolaznosti dana bolje od kvalitetno razrađenog akcijskog plana večeri.

Ovog je puta izvrstan provod bio zagarantiran u Klubu gdje je kruševački bend ZAA došao još jednom predstaviti svoj opus zagrebačkoj publici. Nakon prošlogodišnjeg nastupa u punom Domu sportova kao predgrupa S.A.R.S.-u, ovog puta su odabrali dosta intimniju atmosferu malog Kluba.

ZAA se ne trudi nasilno ući u okvire određenog žanra, već prepušta glazbi i emocijama da ih vode u stvaralaštvu. Na novom albumu „What about“ koji gotovo nema slabe točke, zvuče bolje nego ikada, produkcijski su se usavršili, a zvuk je postao žešći i ozbiljniji.

Odaziv publike nam je pokazao kako ZAA ipak još nije dovoljno prepoznat na prostorima lijepe naše, ne zbog nedostatka kvaliteta, već zbog očite ignorancije, jer je ovakav bend doista jedinstven na našim prostorima. Ukoliko se netko ne slaže, slobodan je navesti drugog izvođača koji tako vješto kombinira reggae, ska, punk, dub, jazz, post rock, uzevši u obzir i karizmatičnu pjevačicu te vrhunski usviranu ekipu uz nju. Zaista, moram prenijeti oduševljenje frontmenicom Sanjom Vučić i svom energijom koja pršti iz nje, kojom hipnotizira publiku i širi dobru atmosferu. Nevjerojatne siline glasa (raspon 4 oktave), dojmljivog scenskog nastupa, opuštena do boli, senzualna i simpatična Sanja vlada pozornicom bez treptaja. Općenito je vidljivo kako bend ima odrađen zavidan broj koncerata iza sebe i da su već istinski uigrana ekipa, opuštena i uživljena u svakom trenutku.

S gotovo pola sata kašnjenja u odnosu na najavljeno, ekipa izlazi pred publiku te otvara večer s „Good things“, uspješnicom s drugog, istoimenog albuma. Nastavili su s novom „Time“ te u set listi šarali kroz albume, no ipak je „What about“ bio najdominantniji. Imali smo prilike čuti „Choose your side“, „No fate“, „We“, „Unconditional love“, „No war“, „Model“ te mnoge druge s obzirom da su prašili dobrih sat i pol. Završili su s „Fire“, no nije trebalo mnogo energije utrošiti za vratiti ih nazad na pozornicu. Na bis su izašli Sanja i Ivan Đokić na gitari te ga najavili kao malo romantičniji i izvedbom sanjive „Sun“ nas još jednom oborili s nogu. Kasnije se vraća i ostatak ekipe te sviraju „Slide baby“ za koju su najavili skori izlazak spota, a večer zatvara  instrumentalni dio benda spremnim outrom.

Koncert je ostavio snažan dojam, a moje obožavanje samo raste jer jednostavno ne znate što je impresivnije – Sanjin kompletan performans – od glasa, energije, plesa ili vrhunska glazba što nastaje pored nje. Jedina zamjerka ide publici koja je tek nakon pola koncerta počela intenzivnije reagirati na Sanjine uzvike ili  kraj pjesme. Tako sam se malo i sama posramila kada je Sanja viknula: „Jeste tu“ i sama sebi odgovorila: „Jeste...“, no osmjeh nije skinula s lica jer je znala da se sramiti mogu samo oni koji su propustili ovu energičnu bombu!

 Tekst: Andrea Kovač