Deset godina od vatrenog spektakla – Rammstein u Areni Zagreb

Deset godina od vatrenog spektakla – Rammstein u Areni Zagreb

Zagreb je prije točno deset godina uživao u jednoj uistinu impresivnoj i vatrenoj večeri. Bili su to trenutci u kojima se testirala izdržljivost Arene, jer je mašinerija njemačkih giganta nadmašila sve do tada postavljene i ispunjene organizacijske i logističke zahtjeve.

Po prvi put su u prostor Arene mogli ući kamioni kojima je dostavljeno mnogo, mnogo tona opreme, ali i pirotehnike, zbog kojeg su sve sigurnosne službe bile na posebnom oprezu. Kontaktirali smo Deu, članicu tadašnjeg organizacijskog tima da se iz svoje perspektive prisjeti ovog povijesnog trenutka:

I u ovom trenutku točno mogu osjetiti miris od pirotehnike korištene u dvorani. Bilo je to prije deset godina i zapravo mi je to jedan od prvih velikih koncerata na kojima sam imala priliku biti dio organizacijskog tima. Nakon Tvornice, Doma sportova, i koncerta u Areni s manje publike - bez gornjih tribina, bio je tu i rasprodan Depeche Mode - ali oni nisu imali toliko kamiona! :)

Točno se sjećam telefonskog poziva: "Radimo Rammstein" i trenutka koji mi je trebao da to "procesiram". (Ovim putem ponovo zahvaljujem tim super ljudima s kojima sam radila što su me "primili" i pozvali da sudjelujem u tom ogromnom projektu i svemu što je uslijedilo.)

 

 

Ogromna produkcija, ogroman show, pirotehnika, priprema, sve. I znam da se očekuju neki pikantni detalji, ali sve je prošlo "kao po špagi".

Kad pogledam s odmakom svjesna sam toga da u slučaju da nije bilo sve "tip-top", iz sigurnosnih razloga, koncerta možda ne bi niti bilo. "Mašinerija" koja stoji iza Rammsteina i koja radi toliko velike i zahtjevne koncerte i turneje, s toliko opreme i pirotehnike jednostavno mora biti iznimno dobro uigran profesionalan tim koji brine o svakom detalju. To se očekivalo i na zagrebačkom koncertu i od organizacijskog tima, a zahvaljujući stalnoj komunikaciji prije samog koncerta i detaljnim uputama, sve je sjelo na svoje mjesto.

 

 

Produkcijski dio tima neupitno je nosio najodgovorniji i najzahtjevniji dio posla dok je cijeli organizacijski tim, svatko sa svojim neizostavnim zaduženjima, pomogao tome da sve prođe u najboljem mogućem redu, a u konačnici i da informacije dođu do publike i da se ulaznice prodaju.

Stresno, da, ali paralelno i s dozom adrenalina, nekog ushićenja koja nije uvijek na toj razini kao kod ovakvog koncerta. Na kraju, tu je i taj neki poseban osjećaj (mješavina hm… olakšanja? jer je sve super prošlo, zadovoljstva učinjenim i sreće zbog sreće publike) koji kada se dvorana isprazni možete podijeliti s ljudima koji su sudjelovali u organizaciji...

 

 

Osobno mi Rammstein u to vrijeme nije bio na popisu najdražih bendova, ali nakon tog koncerta zaključila sam da ih želim ponovo vidjeti prvom prilikom - i jesam, a ako se pruži prilika - opet ću. U međuvremenu pogledam nove spotove, preslušam albume i to je to. I dalje mi nisu među najdražim bendovima, no taj njihov koncert svakako mogu izdvojiti kao jedan od najboljih od (mnogobrojnih) koncerata koje sam vidjela.

Naglasak je bio na tada aktualnom albumu „Liebe ist für alle da“, no, legendarni su hitovi ipak izazvali najveću euforiju u do posljednjeg mjesta ispunjenoj i uzavreloj Areni. Bio je to koncert za pamćenje.