For the Record: AC/DC – „Dirty Deeds Done Dirt Cheap“

For the Record: AC/DC – „Dirty Deeds Done Dirt Cheap“

Možda slabije poznat široj publici navikloj na Briana Johnsona, „Dirty Deeds Done Dirt Cheap“ primjer je dekadentnije faze AC/DC-a – ako je to ikako bilo moguće. Navedeno se može čuti i u samoj produkciji. Iako nije audiofilska, itekako je poslužila u dočaravanju svijeta koji se motao po glavi Bonu Scottu i braći Young. I ne, nije za one slabijeg srca.

Naime, produkcija uvijek graniči između kvalitetne i aljkave – uglavnom naginje potonjem. Svaka pjesma obiluje dinamikom, dok su svi instrumenti dobro raspoređeni u miksu. Sam zvuk izrazito je surov, osobito u električnih gitara koje odjekuju i režu zrak – a i sve ostalo. Cijela neuglađenost odiše surovošću gažnog rocka… Ili garažnog? Rukopis mi je vrlo ružan… Bas se jedva čuje, dok činele odjekuju skoro neugodnim prštanjem. Rezultat? Sve zvuči amaterski, ali na vrlo profesionalan način te se odlično uklapa u tematiku pjesama.

Naravno, produkcija nije baš svakome legla. Album jest doživio međunarodno izdanje, ali Atlantic Records nije u potpunosti bio zadovoljan vokalom i produkcijom. Istina, nije najbolja, ali u usporedbi s produkcijskim „postignućima“ nekih uspješnijih bendova tog doba, dođe praktički na isto. Međunarodno izdanje je čak imalo nepotrebno skraćenu naslovnu pjesmu kao i „Ain't No Fun (Waiting Round to Be a Millionaire)“. Neke pjesme su izbačene, a druge ubačene pa na tom području ipak glumim puritanca i preferiram australsko izdanje.

Amerikanci su se pak načekali jer album je u SAD-u izdan tek 1981. godine. Kao i uvijek, glavni je razlog bila nespremnost hvatanja u koštac s konzervativnim mentalitetom  šire populacije koja nije bila navikla na ovakvu glazbu – kao ni dan danas. Jedan od apsurdnijih razloga slabije zastupljenosti na američkim radio postajama jest pak da Ameri nisu razumijeli Bona Scotta. No, kužim ih. Engleski im ipak nije jača strana.

„Dirty Deeds Done Dirt Cheap“ više se isplati poslušati radi glazbe nego same produkcije. Surovost zvuka možda ne odiše kvalitetom na prvi pogled, ali idealno se uklopila u samu glazbu.  Iako su produkcijski tek kasnije došli na svoje što se tiče moćnog zvuka, na ovakvim albumima stekli su svoju zloglasnost. Šteta što nije opstala nakon Scottova posljednjeg partijanja.

Godina izdanja: 1976.

Verzija albuma: Originalno australsko izdanje

Strana A:
1. Dirty Deeds Done Dirt Cheap
2. Ain't No Fun (Waiting 'Round to Be a Millionaire)
3. There's Gonna Be Some Rockin'
4. Problem Child

Strana B:
1. Squealer
2. Big Balls
3. R.I.P. (Rock in Peace)
4. Ride On
5. Jailbreak