For the Record: Florence + the Machine – „High as Hope“

For the Record: Florence + the Machine – „High as Hope“

U svačijoj karijeri ima uspona i padova. Iako se to uglavnom odnosi na samu glazbu – neki ljudi su dosta jednostavni – zna se itekako odraziti i na način na koji je ona snimljena. Dok je na prva dva albuma imala kvalitetnu i vrlo bombastičnu produkciju, Florence je podbacila na „How Big, How Blue, How Beautiful“. Nasreću, ponešto se i naučilo na pogreškama pa se opći dojam donekle popravio na „High as Hope“.

Dok je prošli album odavao prilično suhu produkciju ispunjenu ponekad ne baš ugodnim visokim tonovima, „High as Hope“ popravio je sve navedene greške. Zvuk je znatno uravnoteženiji. Toplog je tona te i dalje sveprisutne dramatičnosti. Nasreću, vokal ovaj put nije oštar – ipak je to njezin glavni adut. Umjesto draženja osjetila, mnogo je ugodnijeg zvuka, a sibilanti ne režu zrak pri svakoj izgovorenoj riječi.

Glede instrumenata – izuzevši onaj ljudski koji ionako dominira – svi se jasno čuju. Nijedan ne potiskuje ostale, a svaka pjesma odjekuje intimom, ali i znatnom prostranošću. Dinamika je također mnogo bolja nego na digitalnoj verziji. Posljedice brickwallanja znatno su umanjene, prepuštajući mjesto izraženijim vokalima i zaokruženim visokim tonovima preostalih instrumenata. Uvijek je dobro vidjeti da se digitalni prijestupi ispravlja. A bome i čuti. 

Iako je produkcija poboljšana, to ne znači da je jednaka onoj s prva dva albuma koja je ipak bila znatno više grandiozna. Ovaj je put pristup bio više minimalistički kako bi fokus ostao na stihovima, instrumentima i, naravno, vokalu. Florence je također odlučila preuzeti glavnu riječ u stvaranju svog opusa stoga je „High as Hope“ prvi album na kojem je navedena kao producent. Da je ozbiljno shvatila zadatak, dovoljno govori činjenica da je utrošila 6 mjeseci procesa samo na demo-snimke, često potpuno sama. U neku ruku ima smisla. Sadržaj stihova ustvari je odraz njezinih stvarnih problema s kojima se nosi(la) pa je razumljivo da se s tim aspektom glazbe htjela osobno „pozabaviti“. 

Produkcija je u konačnici dosta dobra i prikladno prati osobniji karakter albuma. Nekima će možda nedostajati epski zvuk prošlih albuma, ali ponekad treba istražiti i drukčije pristupe. Ogoljenost zvuka ponekad dobro dođe. Osobito ako istovremeno ogolimo i dušu.

Godina izdanja: 2018.

Verzija albuma: Europsko limitirano izdanje na žutom vinilu

Strana A:
1. June
2. Hunger
3. South London Forever
4. Big God
5. Sky Full of Song

Strana B:
1. Grace
2. Patricia
3. 100 Years
4. The End of Love
5. No Choir