For the Record: Florence + the Machine – "How Big, How Blue, How Beautiful"

For the Record: Florence + the Machine – "How Big, How Blue, How Beautiful"

Treći album Flo i ekipe nestrpljivo se čekao. Uzevši u obzir koliko je trebalo da izađe, ne iznenađuje činjenica da je materijal po pristupu znatno drukčiji. Kad smo kod toga, ni zvuk ni produkcija nisu ostali isti u odnosu na prošla dva albuma – što je i dobro i loše.

Produkcija je ogoljena i bez bombastičnog baroknog zvuka s prva dva albuma. Instrumenti su izraženiji i direktniji, manje uzvišeni i grandiozni, a više prizemljeni i ispunjeni sirovom strašću. Budući da ne izlazi samo „stara“ glazba na pločama, svjedoči i ovaj album koji profitira od svih prednosti medija, no nije uspio popraviti neke greške originalnog miksa. Naime, dinamički je opseg bolji nego na CD-u. Razlika nije astronomska zahvaljujući kompetentnoj produkciji prilikom izrade originalne verzije, ali se ipak osjeti, osobito kod suzdržanijih niskih tonova. Nažalost, neke mane i dalje su prisutne.

Visoki tonovi previše su izraženi što se itekako čuje kod činela te naglašenog Florencinog naglašenog vokala. Iako sam primijetio prigovore samo za izdanje na ploči, problem je prisutan i na CD-u i digitalnim verzijama stoga se ne može reći da su te verzije nešto bolje. Sibilanti režu zrak, ostavljajući pritom osjećaj „suhog“ zvuka što može zvučati vrlo čudno i neugodno, no to je česta mana moderne produkcije.

Sve mora biti u ekstremima. Zvuk težih žanrova pati od prejakih niskih tonova, nepostojanja dinamike i distorzije signala, dok lakši pak pate od oštrih visokih tonova, a ponekad i od oboje. U takvim slučajevima, čak ni prostor legendarnog studija Abbey Road ne bi mogao puno pomoći. S obzirom na to da je album snimljen na nekoliko različitih lokacija – čak 8 – možda bi bilo bolje da je sve bilo fokusirano baš tamo ili barem na samo jednoj. Ovako se osjeti da nedostaje kohezije i dosljednosti u miksu, odnosno tonovima koja je bila prisutna na „Lungs“ i „Ceremonials“. Šteta, jer su baš ta dva albuma ostavila odličan trag glede produkcije baroknog popa.

Konačna procjena jest da je zvuk u redu. Mogao je biti i bolji, osobito ako se usporedi s prethodnicima. Malo više pažnje i fokusiranosti zna raditi čuda. Ustvari, ponekad je jednostavno dovoljno da se ne ulazi u ekstreme. Ipak, Flo i nije najgori prijestupnik što se tiče glazbene produkcije. Ima i gorih. Bome ih ima.

 

Godina izdanja: 2015.

Verzija albuma: Originalno europsko izdanje

Strana A:

1.Ship To Wreck

2.What Kind Of Man

Strana B:

1.How Big, How Blue, How Beautiful

2.Queen Of Peace

3.Various Storms & Saints

Strana C:

1.Delilah

2.Long & Lost

3.Caught

Strana D:

1.Third Eye

2.St. Jude

3.Mother