For the Record: Meshuggah – „Chaosphere“

For the Record: Meshuggah – „Chaosphere“

Među glavnim facama ekstremnog metala, Meshuggah se i dan danas diče vrsnim tehničkim umijećem u navedenom podžanru, ali i žanru metala općenito. I s razlogom. Da nije zaslužna samo količina adrenalina na svakom dosadašnjem albumu – kojeg ima napretek – ipak treba zahvaliti i poliritmičkim strukturama na njihovoj popularnosti. Nažalost, unatoč silnom talentu, na početku su podosta kaskali na području produkcije, a „Chaosphere“ definitivno nije iznimka. Iako je glazba na albumu sama po sebi odlična, produkcija je itekako mogla biti bolja.

Naime, posjeduje elemente vrlo tipične u doba 90-ih. Uz kompresiju, zvuk je izrazito „metalan“, ali ne na dobar način. Zvuči vrlo hladno, mehaničko, skoro  pa bezdušno. Istina jest da je njihova glazba oduvijek bila klinička i skoro matematički proračunata, no nekako sumnjam da se to trebalo odraziti i samom produkcijom. Vjerojatnije jest da nisu imali idealne uvjete za snimiti album pa su se morali snaći s onime što su imali – nešto što je karakteristika skoro svega povezanog s metalom 90-ih. Dakle, album „krasi“ tvrd zvuk, hladni tonovi te manjak opuštenosti u zvuku. I naravno, glasnoća.

Koliko god osobno volim bend, uvijek mi je bilo teško prisiliti se preslušati ovaj album više od jednom godišnje.  Nasreću, netko se opametio jer su 2018. godine napravili remastere te sve albume nanovo izdali. Štoviše, za nas je najbitnije da su u ponudi i na gramofonskim pločama. Također, imaju nove ilustracije koje većinom nadmašuju originalne. Osobito one iz 90-ih.

Analogna verzija dosta je pomogla oko brickwalla tako da ima više dinamike nego na originalnom CD izdanju. Možemo biti zahvalni i tome što album inače nije suviše patio od pretjerane distorzije pa ga je sad napokon mnogo ugodnije preslušati. Što se tiče ostatka zvuka, on je ipak ostao isti te sve i dalje odzvanja metalnim zvukom. Činele su nešto manje hladne, ali to se vjerojatno može pripisati opremi gramofona na kojem se album vrti, a ne samoj produkciji. Ako ništa drugo, bitno da je vraćena dinamika.

Kad se sve zbroji i oduzme, ovo izdanje definitivni je korak naprijed. Zvuku instrumenata ne može se nažalost previše pomoći bez da se cijeli album iznova snimi, a znamo da se to u skorije vrijeme neće dogoditi. Međutim, i ovako ih je mnogo ugodnije čuti nego u kompresiranoj varijanti. Budući da je i ostatak njihove diskografije dobio sličan tretman, ne škodi i nju provjeriti. Ako se ukaže prilika, možda će još koji album doći na red. Dotad isprobajte „Chaosphere“. I nemojte uznemiriti susjede.

Godina izdanja: 1998.

Verzija albuma: Remasterirano američko izdanje iz 2018. godine

Strana A:
1. Concatenation
2. New Millennium Cyanide Christ

Strana B:
1. Corridor of Chameleons
2. Neurotica

Strana C:
1. The Mouth Licking What You've Bled
2. Sane

Strana D:
1. The Exquisite Machinery of Torture
2. Elastic