For the Record: The Rolling Stones – „Some Girls“

For the Record: The Rolling Stones – „Some Girls“

Napravljen pred sam kraj 70-ih te nakon niza razočaravajućih albuma, „Some Girls“ još jedan je dokaz da je Stonesima pisanje glazbe oduvijek bila jača strana od postizanja kvalitetnog zvuka. Naravno, uvijek će biti pobornika „pravog“ i „iskrenog“ rock n' rolla, no teško je poreći da njihovi albumi nisu baš briljirali samom produkcijom.

Iako jasnog zvuka, album se ne može pohvaliti kvalitetnim zvukom, bilo da je riječ o američkoj, kanadskoj, njemačkoj ili nekoj četvrtoj verziji. Nema neke osobite razlike ili velebnog otkrića koje bi dokazalo suprotno. Čak ne bi bilo ni previše koristi od različitih mikseva jer je problem u samoj snimci.  Dovoljno je krenuti od samih instrumenata.

Bas je vrlo nedefiniran, gitare su muljave, a bubnjevi oštri te čak skoro kompresirani. Gitara u vrlo neobičnim trenutcima također zna biti u prvom planu, pritom ostavljajući vrlo neugodan prizvuk. Dovoljno je poslušati početak „Just My Imagination“ da biste stekli dojam o čemu je ustvari riječ. Krivca – barem jednog od njih – vjerojatno možemo naći u njihovim tad novim pojačalima marke Mesa Boogie koja je uveo inženjer Chris Kimsey. Budući da su bila poznata po vedrom i agresivnom zvuku, ne sumnjam da su baš oni „zaslužni“ za milozvučnost gitara.

Još bi se takav zvuk mogao i izdržati da je barem dosljedan. Album ponekad zvuči kao da su Mick, Keith i ekipa nasumce odlučivali kako će koja pjesma zvučati. Nema nikakve konstante, vizije koja bi se protezala kroz cijeli album. Neke pjesme zvuče gore, a neke čak – začudo – bolje. Još najbolje zvuči „Beast of Burden“ mada ni to nije neka pohvala kad se usporedi s ostatkom albuma. Vrhunac loših odluka na samom je kraju – skoro kao neka vrsta šećera. I to gorkog. „Shattered“ nepotrebno upotrebljava jeku, dok su prateći vokali pretjerano glasni. Bilo bi to čak i u redu da ne zvuče kao zijevanje slučajnog prolaznika time još više odvraćajući pažnju prilikom slušanja.

Sve u svemu „Some Girls“ jest povratak u velikom stilu što se tiče glazbe, no definitivno nije ogledni primjerak kvalitetne produkcije. Ploču se isplati potražiti ako volite originale, ali radi same kvalitete nije nezaobilazna. Zanimljivo da je album inače poznat kao kompilacija raznoraznog materijala. Isto bi se moglo reći i za produkciju.

Godina izdanja: 1978.

Verzija albuma: Originalno njemačko Sterling izdanje

Strana A:
1. Miss You
2. When The Whip Comes Down
3. Just My Imagination (Running Away With Me)
4. Some Girls
5. Lies

Strana B:
1. Far Away Eyes
2. Respectable
3. Before They Make Me Run
4. Beast Of Burden
5. Shattered