For the Record: The Velvet Underground – „Loaded“

For the Record: The Velvet Underground – „Loaded“

Nakon prvih par albuma koji se baš i nisu mogli pohvaliti nekom osobitom produkcijom, u The Velvet Underground napokon se dogodio napredak na području kvalitete zvuka. Iako su i prva 3 albuma bila odlična – barem glazbeno – zvučno i produkcijski nikad se nisu mogli pohvaliti definiranim zvukom pa je sve bilo vrlo grubo i nepolirano. Nasreću, to je odgovaralo pjesmama i njihovom tematikom pa je neuglađeni zvuk dobro funkcionirao u takvom okruženju. Budući da su se vremena mijenjala, trebalo je promijeniti i taj dio.

Prelaskom u Atlantic Records, bilo je određenih velikih očekivanja koja je trebalo ispuniti. Među ostalim, trebalo je snimiti album „krcat“ hitovima – otuda i naslov samog albuma. Ipak je cilj albuma bio postići komercijalni uspjeh na radio postajama. To se vidi i na pjesmama koje su kraće i mnogo direktnije. Stoga ima smisla da je i sam zvuk trebao dobiti nadogradnju. Unatoč tome što se nije mogao usporediti s vrhunskom produkcijom rock ikona poput Led Zeppelina, The Beatlesa i sličnih bendova, promjena je itekako bila dobrodošla. Moguće je imati i kvalitetan zvuk i biti vjeran svojoj glazbi te načelima. Šokantno, zar ne?

Tonovi su mnogo jasniji, s tim da su visoki osobito izraženi i ugodni, dok su niski lijepo ispunjeni i topli. Za razliku od prošlih albuma, zvuk više nije mutan već se instrumenti daju i razaznati što ima i smisla jer su ipak raskrstili s težom tematikom kojoj je žestina noise rocka i čudnovatost eksperimentalnog rocka mnogo više odgovarala nego blažim temama kojima obiluje „Loaded“. Istina, tu i tamo su gitare izrazito kreštave, ali to zvuči više kao posveta starom zvuku nego kao norma. Uostalom, ne može sve biti savršeno niti se stari korijeni u potpunosti zaboraviti.

Ipak nisu svi bili zadovoljni s verzijom albuma koja je završila na policama. Lou Reed je bio vrlo kritičan prema konačnom miksu te je nakon izlaska albuma komentirao kako je album inače bio drukčije uređen i s različitim slijedom pjesama. Jedna od izmjena bilo je skraćivanje „Sweet Jane“ kako bi pjesma bila veći potencijalni hit, a čemu se Reed protivio. Doduše, budući da ju je osobno također skraćivao u kasnijim verzijama koje je izvodio u stilu hard rocka, očito mu nije teško palo. 

Šteta što se VU nakon izlaska albuma ubrzo raspao jer je bilo mnogo potencijala za daljnje razvijanje zvuka. Pitanje je što bi sve mogli postići s novim materijalom u boljem produkcijskom ruhu. Neka, barem su napredovali pa ih je moguće slušati i zbog kvalitetnog zvuka, a ne samo glazbe.

Godina izdanja: 1970.

Verzija albuma: Originalno američko Monarch izdanje

Strana A:

  1. Who Loves The Sun
  2. Sweet Jane
  3. Rock & Roll
  4. Cool It Down
  5. New Age

Strana B:

  1. Head Held High
  2. Lonesome Cowboy Bill
  3. I Found A Reason
  4. Train Round The Bend
  5. Oh! Sweet Nuthin'