Metal detektor: Tallah

Metal detektor: Tallah

U posljednje vrijeme teško se nosim s činjenicom da je metal glazba postala dosadna.

Spletom okolnosti YouTube algoritma, sve na što nailazim su symphonic metal c-razredne wannabe Tarje bez imalo karizme, uz vokal i posturu jeftinih pevaljki klasične glazbe koje neizmjerno paze da ispadnu što inteligentnije, više kul i opako, ne opako, naopako. Long story short, kao da gledaš zamornu produkciju učenika osnovne glazbene škole kojima se uistinu ne da. Ali svejedno briju da su kul. Dok s druge strane, Deezer predlaže nova izdanja starih, već dobro provjerenih rješenja velikana. No, ni to me nije zadovoljilo.

Zato sam odlučila kopati dublje, odlučila se na old school varijantu, u kojoj je Google tražilica postala moj dobar drugar, dok sam loše YouTube algoritme ostavila po strani. I naišla sam na raznorazna veoma ugodna iznenađenja koje ću predstaviti u novoj mjesečnoj rubrici Sound Report portala „Majin metal detektor“. Jer metal glazba to zaslužuje.

Prvi u nizu fascinantnih pojava koje će biti predstavljene u okviru ove rubrike je američki bend Tallah. Posebni su iz tri razloga – prvi je fantastična, kaotična i bolesno dobra fuzija svih do sada predstavljenih metal žanrova, ujedinjena pod službenom žanrovskom definicijom hardcore/nu-core. Druga je njihov vrhunski vokalist, YouTube senzacija Justin Bonitz, a treća je bubnjar Max Portnoy. Da, prezime nosi svoje.

 

 

Tallah dolazi iz Pennsylvanije i vrhunski su produkt metala novog milenija. U kasnim dvadesetima, kao svoje najveće uzore ističu najpoznatije nu-metal bendove, no njihov je opus glazbeno puno, puno kompleksniji i zahtjevniji. Ekscentrični i nepredvidljivi – bogat hardcore s elementima industriala dok sama struktura svojom kompleksnošću neodoljivo podsjeća na progresivu. No, nikako ne zvuče predvidljivo ili promišljeno – sirov zvuk djeluje kao da je nastao u trenutku, iskren je i direktan dok su stihovi, očekivano, pomalo uvrnuti i mogli bi se protumačiti na raznorazne načine. No, glazba i njena energija su ključni trenuci koji drže cijelu priču i ne dopuštaju slušatelju da u niti jednom trenutku ne pomisli ni na što drugo nego na žestinu njihove distorzije. Odraz je to užurbanog doba, kada je svima koncentracija svedena na minimum, tako da se svakih desetak sekundi javljaju novi elementi, mijenja se tempo, mjera, boja i tehnika vokala, mijenjaju se žanrovi i podžanrovi… apsolutni kaos na najbolji i najzanimljiviji mogući način.

Pjevač Justin Bonitz slavu je već ranije stekao kao zvijezda YouTube serijala u kojem gledatelja uči kako pravilno pjevati, odnosno vrištati, odnosno growlati. Spretne vokalne promjene neodoljivo podsjećaju na one pjevačice grupe Jinjer, ali nije toliko atraktivno, jer, eto, nekako je uobičajeno da muško growla.

 

 

Bubnjar Max Portnoy, sin je velikog Mikea Portnoya, najpoznatijeg po radu u bendu Dream Theater, za kojeg kaže da ga osobno nikada nije želio podučavati, jer se sam nije smatrao dovoljno kompetentnim za prenošenje znanja. No, Max je dobro izučio zanat i sada njegov bubanj ruši sve pred sobom, a kao svoje najveće uzore navodi Joeyja Jordisona iz Slipknota i Chrisa Adlera iz grupe Lamb of God.

 

 

Karijeru su započeli prije nešto manje od dvije godine, a prije nekoliko tjedana objavljen je njihov prvi EP „No One Should Read This“. Publika i kritičari koji su ih imali priliku vidjeti uživo hvale njihove nastupe, kažu da je potrebno očekivati neočekivano, što je potvrđeno i incidentom koji im se dogodio na prvom koncertu turneje. Naime, vokalist Justin u žaru se počeo penjati po cijevima unutar koncertnog prostora za vrijeme nastupa te su ga zaštitari pokušali zaustaviti, što je on odbio. Izmijenili  su nekoliko neugodnih riječi nakon koncerta, pa je Justin proveo noć u zatvoru. Članovi benda nisu znali za konačni ishod incidenta te su prijavili nestanak. Iz zatvora je izašao gol i mamuran, svi svjetski mediji pisali su o ovom skandalu, a bend je dobio dodatan vjetar u leđa da uspješno nastavi turneju.

Zapratite – Tallah!