Nacionalni dan albuma - odabrali smo najbolja izdanja 2020.!

Nacionalni dan albuma - odabrali smo najbolja izdanja 2020.!

2020. je postavila mnoge izazove pred domaću i svjetsku glazbenu industriju. No, usprkos svim poteškoćama i nedaćama koje su nas zadesile, mogli smo uživati u dobroj novoj glazbi. 17. listopada obilježava se Nacionalni dan albuma - za vas smo odabrali najbolja ovogodišnja domaća izdanja za koja su glazbeni kritičari Sound Reporta imali samo riječi hvale.

30zona - "30"
Dokaz je to da je zagrebačka scena i dalje jaka, svake godine iznjedri nove predstavnike koji će u rekordnom roku osvojiti regiju. Još kada je opus 30zone moguće opisati kao “zagrebačka profinjenost s beogradskom opakošću i strašću”, onda je jasno da su ova braća apsolutne legende.
Vrhunski beatovi, fantastičan flow i najtvrđe rime kulminirale su prije nekoliko dana u pjesmi “Pos’o” koja je nastala posebno za seriju „Južni vetar“. Inače, kraj svake epizode ove popularne serije platforma je za predstavljanje novih pjesama koje gotovo automatski postaju hitovi. 30zona su prvi hrvatski izvođači čija se pjesma našla u ovom prestižnom i opasnom društvu. A Shin i Galaš u njoj su pokazali svoje najbolje kvalitete, jednostavno - razvalili. 
Elegantan zagrebački gangsta rap - savršeno odmjeren, ispravno doziran, iskreno serviran. (Maja Trstenjak)

 

Bang Bang - "Mol 2"

Grupa Bang Bang drugim je studijskim albumom ozbiljno prodrmala domaću glazbenu scenu – „Mol. 2“ jedno je od najkvalitetnijih izdanja pop glazbe u posljednjih nekoliko godina. Staviti naglasak na kvalitetu veliki je izazov za autore, ponekad čak otegotna okolnost kada si dio estrade. Jaz između potražnje radijskog etera i koncertnih dvorana poprilično je jedinstvena i bizarna situacija u Hrvatskoj, a pronaći siguran i pravilan balans između ova dva suprotna pola zahtjeva ili veliko umijeće ili puku slučajnost, odnosno sreću. Bang Bang je umijeće. Riječ je o glazbenicima koji ne pristaju na kompromis, istovremeno djelujući u pop-rock žanru gdje je granica između trivijalnog uspješnog i neuspješnog jako tanka, a sve ono ne-trivijalno ne nailazi na odobravanje široke publike. No, na kraju dana, upravo je kvaliteta i iskrenost ono što će ostati trajno, a ovoj ekipi na novom albumu toga nikako ne nedostaje. (Maja Trstenjak)

 


Reper iz Sobe - "Vanka"
Lagani i pitki beat u pozadini osigurava mu mogućnost dobrog i uspješnog izvođenja snimljenog materijala uživo, dok istovremeno nije ispunio veliki hitoidni potencijal, koji bi se zasigurno mogao i trebao dogoditi na sljedećem albumu kako bi dostojno mogao pozicionirati sebe na domaćoj glazbenoj sceni. Nešto ozbiljniji Vojko, laički rečeno, iskreno progovara o različitim temama, simpatično, satirično i elokventno. Mediteranski karakter s inteligentnim verbalnim rješenjima dobar je za neobaveznu zabavu u intelektualnijem društvu, no, nije ponudio ništa previše revolucionarno i inovatino. On je odraz učmale svakodnevice, doduše sa zanimljivim trenucima. (Maja Trstenjak)

 

Dubioza kolektiv - "#fakenews"

Vječno nenametljivi komentatori društveno-političke situacije u regiji, koju je lako preslikati i na ostatak svijeta, čiji je skroman glas utjecajniji od onih koji se zapravo svim snagama trude da budu utjecajni, nastavili su niz objava jednog domaćeg pa jednog inozemnog albuma. Tako nasljednik “Pjesmica za djecu i odrasle” nosi upečatljiv naziv “#fakenews”, čijim su marketinški izuzetnim imenom kroz cijelu višemjesečnu najavnu promociju zapravo slušatelje držali u svojevrsnoj neizvjesnosti, postoji li uopće novi album ili su to ipak samo lažne vijesti.
Album je dokaz kako su jednostavnost i minimalizam itekako poželjni te da teza “manje je više” uistinu u njihovom slučaju drži vodu. Sve dok je iskrena, zvučat će svježe i uvjerljivo. I s balkanskim prizvukom, naravno, baš kao u zaraznoj “Minimal”, na kojoj gostuju francuski Soviet Suprem, čiji će refren slušatelja zaraziti već pri prvom slušanju. A ima i ona, da nije važno postati najbolji, važno je da si od sebe dao najbolje što si u tom trenutku mogao.  Kako bi se unaprijedili pomoću najmodernijih tehnologija, u goste su pozvali i humanoidnog robota umjetničkog imena Robby Megabyte, koji im je, zajedno sa svojim frendovima, na kraju u potpunosti preoteo i posao i slavu. No što su htjeli, to su i dobili.  Šalu na stranu, glazbena prepoznatljivost Dubioze kolektiv pojačana je inteligentnim liričkim doskočicama koje ovdje nisu česte i očite, na njima ne temelje kompletne pjesme, ali su poprilično bombastične, sarkastične i dovoljno dobro upletene u priču da djeluju kao izuzetno jak punchline. (Maja Trstenjak)


 

She Loves Pablo - "Death Threats from Future Self"

Zagrebačka groove stoner mašina She Loves Pablo jednostavno melje sve pred sobom. Počeli su sad već davne 2009. s „Mother Of All“ i nikad nisu stali, a ako je suditi po friškom „Death Threat From Future Self“ bilo kakvo usporavanje im nije ni na kraj pameti.
Ovaj album kulminacija je svog truda i rada ovih glazbenika. Jedna velika vrlina ove ekipe je njihova upornost. Stvarno se trude, sviraju kad god mogu i gdje god mogu. U zadnje vrijeme sve češće imaju svirke vani čime svoj fanbase šire i izvan granica hrvatskih. Dobivaju puno pohvala sa svih strana od kojih nijedna nije nezaslužena. Iskreno, dobre bendove i treba pohvaliti i isticati jer ako se samo žalimo kako nema ničeg dobrog i ne podržavamo ljude koji pokušavaju stvoriti nešto dobro, svoje i originalno na sceni, scena će propasti.  Sa svojim četvrtim studijskim uratkom Pablovci su zacementirali svoj status jednog od najboljih hrvatskih bendova. (Ivana Ramljak)

 

zalagasper - "zalagasper"
Dokaz je da jezik nikako nije barijera, već je emocija ono primarno što privlači slušatelja, jer nešto je neodoljivo privlačno u svakoj njihovoj pjesmi. I to na najbolji mogući način, riječima neopisiv, slušatelja "ono nešto ispod površine" tjera da album sluša opet, i opet, i opet... Čistoća i jasnoća kojom odiše svaka pjesma daje im prepoznatljivu notu, uz atmosferičnost u kojoj su melankolija i optimizam savršeno dozirani i kombinirani. Neizmjerno radiofonična i hitoidna “Sebi” dobila je konkurenciju - to je pjesma “Me & My Boi” koja bi se lako mogla uklopiti među najveće aktualne uspješnice Billboardove top ljestvice. (Maja Trstenjak)

 


Pseća plaža - "nijanse"
U nešto više od 12 minuta koliko traje ovaj EP, transportiraju na neko drugo mjesto u kojem sija sunce i miriše na ljetno jutro. Iako se na albumu nalaze samo četiri pjesme, one se skladno nadovezuju jedna na drugu i donose četiri nijanse slične po osjećaju, a opet nekako različite. Tom generalnom feelu albuma jako doprinosi Erolov slatkast i ležeran vokal, ali i vrlo slikoviti tekstovi. ... Da njihov zvuk ima boju, zasigurno bi to bile nijanse pastelnih boja. Osim auditivnih i vizualnih slika, donose nam i mnoge olfaktivne slike poput mirisa mora i soli koje donosi vjetar. Slušatelj se u isto vrijeme poistovjećuje s tekstom i dobiva dojam da se pjesma obraća baš njemu. Nakon što prijeđemo ''Prag'' i uđemo u njihov svijet, kroz psihodelične stihove ''Priče'' dolazimo na ''Svjetla'' i šećemo se umornom ulicom na ljetnu večer, dok vjetar donosi miris soli. (Katja Jukić)

 

Lika kolorado - "Kontura"
Najzanimljiviji dio albuma čine upravo tekstovi koji su s jedne strane neobični, tjeraju nas da se pitamo što se to događa u njihovim glavama, a s druge strane daju osjećaj da opisuju nešto svima toliko poznato i znano, i to na jako slikovit način. Instrumenti se, dakako, savršeno uklapaju, taj se indie zvuk uklapa i čini njihov stil, a back vokali daju odličnu podršku na pojedinim mjestima, pogotovo u pjesmi ''Voda''. ... Rekla bih da su, pogotovo u posljednjoj, ''Reci bilo što'', koju bih nazvala svojevrsnom baladom, upravo psovke iskorištene umjesto nekog divljeg basa i vriska, prodrmaju nas u pravom trenutku i spriječe nastanak obične tužbalice. Posljednjom su pjesmom potvrdili neizbježnu usporedbu s Pipsima koja se nametala od samog početka, što možda potvrđuje da je Lika Kolorado njihov nasljednik koji će se zasigurno valorizirati u mlađih generacija. Također su još jedan bend koji dokazuje da je hrvatska scena prepuna kvalitetnih, mladih muzičara koji vole to što rade i rade to onako iskreno, bez nekog lažnog kiča i prikrivanja, ogoljuju se do kosti i sve pretoče u muziku. (Katja Jukić)

 


Helem nejse - "Gluten tag"
Kad bi barem sve restriktivne mjere bile blagoslovi poput ovog, vjerojatno bismo ponekad potajno u sebi priželjkivali izvanredne situacije. Postoje nepunih šest godina, a vidi gdje su! Već broje višetisućne, pa i milijunske preglede na glazbenim platformama, a prije nekoliko dana izdaju i svoj treći studijski album provokativnog, ali istovremeno simboličkog naslova Gluten tag koji je nekoliko dana ranije predstavljen singlovima More Than Weed i Maza. Čini se da je uz Dubiozu Kolektiv i Edu Maajku prazno mjesto bosanskohercegovačkog hip-hop trojstva čekalo upravo Helem Nejse. ... Ponekad se čini kao da je bosanskohercegovačkim umjetnicima imanentno da tako jednostavno i s puno žara prozivaju one koji su to zaslužili, promiču ideju ljubavi, tolerancije i jednakosti te pričaju svakodnevne priče najobičnijih ljudi. Kada netko drugi pokuša isto, rezultira potpuno banalnim, usiljenim i umjetnim. Ova je sarajevska trojka svojim djelovanjem počela kreirati veoma jaku i sve ozbiljniju supkulturu te se s punim pravom možemo sve češće preispitivati o tome je li zapravo riječ o supkulturi ili samo kulturi. Kako god, ima nešto u tim Sarajlijama. (Petra Miloš)

 


Fantom - "Karantin"
EP je snimljen u jednoj sobi, s gitarom, mikrofonom i laptopom, a prevladavaju zvukovi gitare i sintisajzera koji se savršeno uklapaju i nadopunjavaju. Općeniti su koncept Fantoma retro pjesme nokturalnog ugođaja, synth melodija i laganih, usporenih ritmova idealnih za slušanje ''u dva ujutru''. Utješni, romantični i melankolični tekstovi realizirani su sanjivim i nježnim vokalom, gotovo šapatom, što ih čini savršenima za slušanje u gluho doba noći kad nam sve propale ljubavi, sva nedostajanja i propuštene prilike ne daju mira. On se stavlja u poziciju obiju osoba, one koja ostavlja, ali i ove koja biva ostavljena, pa zato ostaje usamljen, i ne boji se to priznati. Iznosi čistu emociju i to u drugom licu, što tekstove čini uvjerljivijima. Vjerujem da će se sve romantične (ili ostavljene) duše poistovjetiti sa stihovima, a za sve ostale tu su predivne, magične melodije. Fantom nas uvjerava da je synthpop jedan od vladajućih žanrova ove generacije, da je upravo ono što nam je potrebno dok smo izolirani i usamljeni, prepušteni svojim nedostajanjima. ... ''Karantin'' je savršena muzika i za tople noći provedene u sanjarenju, na balkonu uz čašu vina i mjesečinu. Vizualizaciji muzike pomažu i animacije koje se odlično uklapaju u cjelokupan Fantomov koncept i bez greške ga dopunjuju i definiraju njegov stil. U ovim ćemo milozvucima uživati do kraja izolacije, a kasnije ćemo širiti ljubav u koncertnim gužvama, jer ''sve biće okej''.  (Katja Jukić)


 


Mašinko - "Danas ću, sutra ću"
Jer, "Tu smo gdje jesmo", ali i dalje se nadamo u bolju budućnost. Duh Mašinka ostaje vjerodostojan svih ovih godina, uspijeva zvučati jednako snažno i svježe kao na samom početku. Naprosto je nesalomljiv - baš kao i duh čitave jedne generacije odrasle na ovakvom zvuku. Možda riječ "odrasle" i nije najkorektnije, jer, za njih kao da je vrijeme, s jedne strane stalo, a s druge na svijet gledaju mudrijim očima te se nimalo ne ustručavaju jasno i glasno izreći vlastiti stav, upakirati ga u inteligentnu zezanciju koja bi se itekako trebala shvatiti ozbiljno, premda, nažalost, nogi kojima je upućena je niti približno neće moći razaznati. ... No, bilo kako bilo, Mašinko za vas ima vrhunski paket od dvanaest doza vrhunskog i sirovog zvuka generacije novog milenija kojeg će sada zasigurno zavoljeti i oni nešto mlađi, kada im zanimljiv cover izleti na nekom od streaming servisa koji koriste. Kada pronađu i Potjeha koji je tražio rakiju te ih obuzme erupcija sreće… Mašinko će postati institucija. (Maja Trstenjak)


 

TTM - “Kabare”
Apsolutni hit ljeta 2020. Splitska hip hop scena ponovno je zasjala u punom sjaju. Popnite se na brdo, uđite u "Kabare" dvojca TTM i uživajte u ludoj zabavi uz pregršt dobrih rima i beatova koji bi se mogli okarakterizirati kao apsolutno najbolje i najkreativnije hip hop izdanje ove godine (do sada).Tamo gdje je Kiša metaka stala, nastavlja TTM i to na jednoj potpuno novoj razini, s vlastitim karakterom i umjetničkom vizijom koja oduševljava na prvo slušanje. Direktni, drski i besramni, Bogo i Pari publici su servirali debitantski album s dvanaest poslastica u kojima ćete guštati i uživati, uz koje ćete se dobro, ponekad iskreno, ponekad sarkastično, nasmijati i opustiti i redovito ih konzumirati. (Maja Trstenjak)

 


Elemental - "Ilica"
Neustrašivi su to borci, ako malo odvrtite film unazad, svojevrsni idealisti i vječni optimisti čiji je obraz nakon svih ovih godina čist, iskren i neiskvaren. Njihov put nimalo nije bio lagan i jednostavan, ona „preko trnja do zvijezda“ njihova je svakodnevica, no bez obzira na sve, oni vjeruju u svoje, u dobru i u zlu. ... I zato je danas u potpunosti opravdano reći kako je grupa Elemental postala svojevrsni legendarni akter domaće glazbene scene na koju je neosporivo utjecala, tijekom godina ju kontinuirano oblikovala glazbenim, ali i aktivističkim djelovanjem, razvijajući se, gradeći svoju priču s nogama čvrsto stojeći na zemlji, a upravo taj duh prisutan je na njihovom najnovijem studijskom izdanju, svojevrsnoj priči o zagrebačkoj svakodnevici, jednostavno nazvanim „Ilica“. (Maja Trstenjak)
 

Mark Mrakovčić - "Breeding Black Sheep"
''Breeding Black Sheep'' debitantski je album kojim je Mark istupio iz ''sjene'' tuđih glasova, a činjenica da je sam radio glazbu, tekst, produkciju, snimanje, miks i master može nas jedino ostaviti razjapljenih usta i uzrokovati da se zapitamo ,,Čekaj, kak'?!''. Ako je sve ove godine ''uzgajao crne ovce'', uspjelo mu je. Čovjek je izbacio album. Slušatelji se sada jedino mogu žaliti na to da album prekratko traje, jer 20 minuta i 54 sekunde nisu dovoljne, pa nam samo preostaje kliknuti ''repeat''. Čitav album prožima vibra šezdesetih, i to u stilu nekih najvećih svjetskih rock imena, poput Beatlesa. Vrlo je pitak, ali nipošto ne jednostavan. Čini mi se kako je Mark tijekom vremena svoje refleksije uspješno pretakao u glazbu, i zato su pjesme, čak i one ozbiljnije ili pomalo depresivne tematike, na kraju postale vrlo vesele i upbeat. ... Mark nam je svojim prvijencem dopustio da mu zavirimo u dušu, i na iskren nam način iznio nešto vrlo, vrlo vrijedno. Donoseći mješavinu različitih osjećaja, refleksija i introspekcija, provučenih kroz zvuk kvalitetnog rocka s primjesama i elementima drugih žanrova, ovaj je album pravo umjetničko djelo koje će se mnogima još neko vrijeme nalaziti na repeatu, u iščekivanju sljedećeg albuma ovog posebnog glazbenika, jer je napokon i službeno dokazano da je Mark mrak! (Katja Jukić)

 

nemanja - "Cosmic Disco"

Zapeli smo između smrti i ponovnog rođenja. Ili možda još uvijek nismo doživjeli smrt? No, sigurno je da je kultura na samrti. A jedini način kako ju je ovih dana moguće održati na životu je novi, kvalitetan glazbeni materijal koji ulijeva nadu u bolju budućnost, kao što je novi album nemanje, "Cosmic Disco". U nemanjinom kozmičkom disku žurka nikada ne prestaje, premda u srži nosi dozu melankolije i nedorečenosti koja je izvrsno pretvorena u umjetnički prikaz inspiriran Tibetantskom knjigom mrtvih. ... Thai funk, italo disco, chicha cumbie, anatolijski rock, dub i afrobeat službeni je opis žanra ovog albuma. Zvuči prilično kompleksno, pomalo te i posrami, jer ovakva definicija zvuči poprilično egzotično, no jednom kada se prepustiš, i uđeš u psihodeličan disko otvaraju ti se potpuno novi pogledi i jednostavno počneš uživati u ovom osvježenju na sceni. Osjećaš se živim. (Maja Trstenjak)

 


Bore Balboa - "Mercedes City"

Ogroman potencijal koji ima sigurnu poziciju na sceni. A zna i repat na njemačkom, poslužit će za širenje tržišta u dijaspori. Nakon što završite s vožnjom “Mercedes Cityjem”, zapalite jednu i uživajte u minutama poezije na njegovom YouTube kanalu. Trap meets Rade Šerbedžija. HR3 na aparatima. ... Fina ugođenost, inteligencija i talent; savršena doza humora, sarkazma i modernog hip hop zvuka - ono što mnogi žele, a nikako ne mogu postići. To je Bore Balboa. (Maja Trstenjak)

 


Vice Versa - "Kraken"
Vice Versa jedan je od najzanimljivijih i najkvalitetnijih projekata hrvatske glazbe 21. stoljeća. Velike riječi, no ovakav pothvat zaslužuje jedan veliki, veliki naklon. U doba kada je metal glazba gotovo u potpunosti zamrla, kako na svjetskoj, a pogotovo na domaćoj sceni, on je vadi iz mrtvih i daje joj jedan potpuno novi i neočekivani zaokret i preokret. ... Spaja ju s klapskom pismom. UNESCO-vom nematerijalnom kulturnom baštinom. Alikvotna klapska fuzija u kombinaciji s gitarističkom heavy metal tercom, neopisivo je dobra kombinacija koja, kao da je oduvijek nerazdvojna.  Ovaj album će slušati staro i mlado. I judi i zviri. Spoj onog što je bilo, onog što jest i onog što će biti. Neka ovo bude početak autentične domaće metal scene koja će jednog dana osvojiti svijet. (Maja Trstenjak)

 


Ice Capri - "Capri sunce"

Petnaestominutni r’n’b/trap bombončić, slatkiš koji će vas osvojiti na prvo slušanje. Savršeno lagano post-ljetno štivo kojim se glazbenik umjetničkog imena Ice Capri predstavlja publici.
Eksperimentiranje i poigravanje zvukom također je umjereno, odmjereno. Na trenutke štreberski nastrojeno, no pridonosi prepoznatljivosti. I ako ne osvaja na prvu kao "Tetovaže", nakon nekoliko slušanja otkrivaju se skriveni slojevi, osjećaji i ritmički udarci cjelina u strukturi koji djelima daju čvrstoću i kompaktnost.  ... Tko je ranije upratio njegov rad zasigurno će biti zadovoljan kako ovi slatki hitovi zvuče na okupu. Oni koji to do sada nisu napravili svakako bi trebali obratiti pažnju na Ice Caprija - ovo je njegov lagani zalet iz undergrounda prema mainstreamu. No, ne valjda previše filozofirati. Jer niti on to ne radi. Treba se prepustiti i uživati u Caprijevim misterioznim posljednjim zrakama ljetnog sunca. (Maja Trstenjak)

 


Malady Lane - "Nothing is Too Far Anymore"
House of Pablo: tri riječi, nekoliko odličnih domaćih bendova i pregršt kvalitetnog rokenrola. Ekipa je to koja nam je dala She Loves Pablo, Killed A Fox i Muscle Tribe of Danger and Excellence, a nedavno je i Malady Lane, još jedna grupa iz ove kuće groovea i žestokog zvuka, predstavila svoj dugoočekivani album prvijenac. Album kao takav solidna je kombinacija grungea, indie rocka i alternativnog rocka. Kao cjelina je iznimno pitak i lagan za slušanje, što ne znači da nije kvalitetan. Dapače, pjesme su dobro strukturirane, klasično grungersko izmjenjivanje tihog i glasnog odlično funkcionira i ne zvuči izlizano, a jedinstven vokal Chrisa Iana zaokružuje cjelinu na najbolji način. (Ivana Ramljak)

 

Dino Blunt i Swana - "2High"
Ako ste ikada posumnjali u kvalitetu domaće trap glazbe, već prvo slušanje novog albuma Dine Blunta i Swane nokautirat će vaše predrasude ležernim produkcijskim direktom. Jer ovo je drito s prvog mjesta Billboardove top ljestvice. Klasični trap ponovno je u centru pažnje - Dino Blunt i Swana na mikrofonu, Strapazoot i Iso Miki u programu svog kompjutera. Ekipa iz snova napravila je dvadesetominutno remek-djelo koje produkcijskom kvalitetom gazi sve pred sobom. Već ranije najavljen hitoidnim numerama "Nina" i "Frula mira", na pladnju je donio pet novih pjesama sličnog karaktera. Prepune energije i ritmičke preciznosti, lokalne tematike te eksplicitnog sadržaja, vrlo se brzo uvuku u uho slušatelja dok odoljeti zaraznom beatu postaje gotovo nemoguće.  (Maja Trstenjak)

 

Niara - "Via Dolorosa"
Balkan je gladan za glazbenicom ovog kalibra, ovog stila. No, ona je odlučila osvojiti svijet. I tko smo mi da je zaustavljamo u tome? Jednosmjerna karta iz Osijeka za London bila je veoma hrabra odluka, a s debitantskim izdanjem kao što je "Via Dolorosa", njen će trud i odlučnost svakako jednog dana biti nagrađen. Konceptualan EP u sebi nosi snagu jednostavnosti svakodnevice, put kroz koji prolazi svatko slomljena srca. Njen je trajao u pet postaja, koje je uspješno uobličila u pet pjesama "Bilo je", "One Last Time", "Away", "Hell Nah" i "Outro".
Dvadeset minuta emotivnih uspona i padova, vrhunskog glazbenog doživljaja, ogromnog potencijala i nagovještaja uspješne karijere fantastične glazbenice koja je odabrala težak put. U ringu je s najjačima, a čvrsta volja i upornost bit će joj neophodna da se izbori za svoje mjesto pod suncem. (Maja Trstenjak)

 

Kris* - “Loading…”
Ako ste do sada bili mišljenja da glazbenici najnovije generacije ne mare za kvalitetu, onda poslušajte glazbenika koji se publici relativno nedavno predstavio pod umjetničkim imenom KRIS*. Oborit će vas s nogu i razoružati i najmanju sumnju. Njegov album "Loading..." nevjerojatan je odraz glazbe 21. stoljeća, razvoja najnovijeg vala domaće hip-hop/trap scene i neograničenih mogućnosti samostalne umjetničke slobode, svojevrsni vrhunac "amaterskog" DIY pristupa. Jer je KRIS* svoj debitantski album "Loading..." u potpunosti stvorio sam. I priču, i zvuk, i realizaciju, i najsitniji detalj. Kaže, sve je naučio sam. Perfekcionizam je rezultirao onim klišejem - "svjetskim zvukom". Radi se o albumu unaprijed promišljenog koncepta, djelo koje ima svoj početak i kraj, zaplet, vrhunac i rasplet, koji najavljuje pojavu jednog budućeg potencijalno velikog imena regionalne scene.  (Maja Trstenjak)

 

Tate Romanova - "Iz razloga"
Znaju posao – njihov drive pop je mješavina klasične pop i rock glazbe ovih područja uz mnogobrojne dinamične trenutke, preokrete, koji kompletnom djelu daju veliku zanimljivost. Aranžerski i produkcijski posao vrhunski je odrađen – čistoća zvuka osvaja na prvo slušanje, nemoguće mu je odoljeti. Ljepota u profinjenosti estetike s rokerskim stavom u samoj srži jak je adut ove ekipe. (Maja Trstenjak) 

 

BluVinil - "Apaši"
Ovakvu kombinaciju zasigurno niste očekivali. Zamislite hrvatsku pop glazbu osamdesetih i devedesetih u jednom albumu. Mislite da je nemoguće? BluVinil je to učinio mogućim. Dok mnogi mladi glazbenici, u nadi postizanja sigurnog i brzog uspjeha u domaćem radijskom eteru i općenito na sceni, pribjegavaju dobro poznatim formulama i godinama ne izlaze iz zone ugode, nakon čega se bespovratno izgube u moru zaborava, BluVinil uzima tu istu formulu i uspješno ju okreće u svoju korist. ... Velika doza ironije i jako, jako dobra zabava rezultirala je s devet novih pjesama koje bi, da su objavljene u osamdesetima, danas uživale kultni status, a dečke iz grupe veličalo bi se poput svih ostalih heroja kultnog novog vala.  Zapravo je nevjerojatno koliko su hrvatsku glazbenu učmalost i dosadu, repetitivni ritam koji se tvrdoglavo ponavlja posljednjih tridesetak godina i ne daje priliku novim i kreativnim umjetnicima mjesto pod suncem, okrenuli u svoju korist.  (Maja Trstenjak)