Opaki klasičari: Nemanja Radulović
foto: Nemanja Radulović, credit: Lukas Rotter (Deutsche Grammophon)

Opaki klasičari: Nemanja Radulović

Vjerovali ili ne, ali najotkačenija violina s najvećih svjetskih pozornica dolazi iz našeg krajeva.

Nemanja Radulović rođen je u Nišu, ovdje je svojevremeno bio prepoznat kao čudo od djeteta, no kao i svi danas uspješni klasičari s ovih prostora, svoje je obrazovanje odlučio nastaviti izvan granica drage nam regije.

Put ga je odveo u Paris gdje i danas živi, no upravo su južnjačka strast i razigrana emocija bili presudan faktor kojim se izdvojio među tisućama talentiranih mladih glazbenika koji također traže svoje mjesto pod najblistavijim reflektorima.

 

 

Nemanja je, najjednostavnije rečeno, ljubav. Veliko klupko ljubavi čiji osmijeh naprosto nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. On se nazire iza ogromne rudlave čupe koja je njegov zaštitni znak, kao i zarazna pozitivna energija koja slušatelja obuzme već nakon samo nekoliko odsviranih nota. Zvuči predobro da bi bilo istinito? Pa zapravo je još bolje.

Njegovo je koncertno djelovanje svijetu najpoznatije u dvije različite forme – prva su gostovanja s najprestižnijim svjetskim orkestrima, a druga su nastupi s dva vlastita komorna orkestra “The Devil’s Trills” i “Double Sens”. U prvoj varijanti ćete dobiti čistog klasičara, nešto temperamentnijeg i sirovijeg zvuka dok ćete u drugoj varijanti dobiti pravi vatromet strasti izvedbom dinamičnih djela zaraznih melodija dok ćete na samom kraju svjedočiti jedinstvenoj kombinaciji ABBE i narodne glazbe. Zvuči bizarno? Nipošto, upravo je to dobitna kombinacija! Prijateljska kemija koja vlada među ovim glazbenicima uistinu se rijetko viđa, a francusko-balkanska ekipa glavni je krivac za  glazbeni doživljaj zbog koje se za svaki njihov koncert redovito traži ulaznica više.

 

 

Na samom je početku karijere bio fokusiran na djela Beethovena i Mendelssohna, a vrata svjetskoj slavi otvorio je izvedbom poznata Vivaldijeva “Četiri godišnja doba”, a studijski album je obogatio i skladbom “Spring in Japan” svog prijatelja i čestog suradnika Aleksandra Sedlara. Egzotičan dalekoistočni prizvuk uz perfekcionistički pristup osvaja na prvu.

 

 

Usput, jeste li dosad primijetili da većina opakih klasičara preferira kožne hlače?

Nemanja je svoj glazbeni put nastavio opusom Paganinija u čijoj se virtuoznosti jako dobro snašao, te je bez problema odsvirao I slavno djelo “Caprice No. 24” koje slovi kao najzahtjevnije u violinističkom repertoaru. Ljubav prema ovom velikom virtuozu i skladatelju objedinio je na albumu “Paganini Fantasy” (Deutsche Grammophon/Universal Music Hrvatska), no prava je revolucija uslijedila objavom albuma “Journey East” (Deutsche Grammophon/Universal Music Hrvatska).

 

 

Posveta rodnom kraju izvukla je ono najbolje iz vrhunskog glazbenika, na albumu na kojem je objedinio klasičnu, filmsku i narodnu glazbu. Radi se o melodijama koje ste već dosad zasigurno čuli i dobro su vam poznate, no u izvedbi Nemanje i njegove ekipe ova glazba poprima jednu potpuno novu dimenziju. Prepun vatrenih plesova - Brahmsovog “Mađarskog plesa br. 1”, Hačaturjanovog “Plesa sablji”, Montijevog “Čardaša”, narodnih “Pašona kolo” i “Niška banja”, ali i predivnih romantičnih trenutaka kao Hačaturjanov “Nokturno” ili Šostakovičeva “Romanca” uz impresivno finale tradicionalne makedonske “Zajdi, zajdi, jasno sonce”. Album koji biste zasigurno trebali poslušati, impresivna kolekcija zabave, bezbrižnosti i ozbiljnog muziciranja uz zanimljiv odabir maestralnih djela kojima je Nemanja kulturu ovih prostora predstavio svjetskoj publici.

 

 

Koliko god to čudno zvučalo, ali kada se ovaj frajer primi poznatih djela tradicionalne glazbe, ona dobivaju potpuno novo značenje. Uvjerite se sami.

 

 

Uspješno se bacio u borbu s poprilično strogim i kompleksnim Bachom, koji nije sklon improvizacijama, no bio je to veoma hrabar potez mladog violinista koji je još jednom oduševio kritiku i publiku.

 

 

Romantični Čajkovski na njegovim žicama odlično zvuči, na trenutke pomalo grubo i izuzetno muževno, čvrsto i snažno, no uz mnogo, mnogo nježnosti koja je ukras na površini ljepote melodije.

 

 

No, prava glazbena bajka uslijedila je prije samo nekoliko mjeseci. Nemanjin posljednji album “Baïka” (Deutsche Grammophon/Universal Music Hrvatska) pokazao je veliku dozu zrelosti, eleganciju zvuka I karizmu virtuoza koji u svojoj duši krije još mnogo svijetu nepoznatog bogatstva. Ponovna suradnja s Aleksandrom Sedlarom dala je poseban ton “Šeherezadi” Rimski-Korsakova, dok raskoš i kaotičnost Hačaturjana sada obiluje elegancijom, posebno oblikovanim tonom koji je rezultat umjetnikova dugogodišnjeg razvoja bez ikakvih umjetničkih ograničenja.

 

 

Nemanja je čudo, život je čudo.