Umire li heavy metal? - dio drugi

Umire li heavy metal? - dio drugi

Drugi dio "epske" sage o metal glazbi, donosi pet razloga zbog kojih metal scena u Hrvatskoj slabi. Radi se o svojevrsnom osvrtu autorice na tribinu "Zahrđalo željezo: Kamo ide metal scena u Hrvata?" održane u srijedu, 7. veljače 2018. u zagrebačkom klubu Močvara.

1. Nedostatak kvalitetnog sadržaja
Dobra promocija je izuzetno važna te kao takva djelomično i samo privremeno može prekriti nedostatke određenih bendova. Društvene mreže omogućuju da kvalitetan sadržaj i bez pretjeranog forsiranja u medijima pronađe put do svoje publike, no loš je sadržaj bez imalo inovativnosti gotovo uvijek osuđen na propast. Postoje dobri domaći metal bendovi – dobri, ništa više od toga. Zanimljivo ih je jednom vidjeti uživo, no svaki sljedeći put entuzijazam slušatelja naglo pada. Zadovoljavajuća svirka, kao i svaka druga unutar istog žanra i kalibra benda. Mnogo je osrednjih bendova koji zvuče kao i svi drugi u pripadnom žanru. Ne može se reći da su loši, kritički ih popljuvati ne bi bilo korektno, no opet, nisu ni nešto što može konkurirati na svjetskoj metal sceni što je veliki kompleks domaće metal scene. Jedini domaći bend koji bih iznova mogla gledati, koji je nekoliko razina više od ostalih kolega je Cold Snap. Prepoznala je to i industrija pa su dečki zaposleni gradnjom inozemne karijere. 
Pretjerano eksperimentiranje također može izazvati kontraefekt, no najveći problem lokalnih metalaca jest što istinski ne vjeruju u ono što sviraju, previše se oslanjaju na uzore i pokušavaju rekreirati njihovu osobnost na pozornici umjesto da samouvjereno razvijaju vlastitu.

 

 

2. Loša promocija u medijima
Suradnja promotera i medija u segmentu promocije koncerata i samih bendova od iznimne je važnosti što je svima jasno. Od ključnih promotera metal koncerta na adresu redakcije često primamo veoma šture i nepotpune informacije o događanjima i bendovima, često nespretno i netočno izrečene. Svi smo u posljednje vrijeme kod takvih vrsta informacija prihvatili princip copy/paste novinarstva, jer, osim što je na taj način moguće potpuno prenijeti sve informacije, dobiva se vrijeme koje se koristi za kreiranje drugog autorskog sadržaja. Kada se radi o takvoj vrsti zaprimljenog sadržaja, prepunom pravopisnih pogrešaka, što je vrlo čest slučaj, svaki je put potrebno provesti dodatne provjere ili tražiti nove informacije kako bi objava bila potpuna i na zahtijevanoj razini kvalitete portala. Istovremeno se zaprimi nekoliko drugih, pravilno i profesionalno napisanih objava koje su po prioritetu jednake za objavu. Logično je da će se novinari i urednici radije uhvatiti u koštac s pravilno strukturiranim sadržajem dok će ovaj drugi ostaviti po strani. Količina zaprimljenog sadržaja tijekom dana kontinuirano raste, stoga vrlo često, uz obavezu kreiranja autorskog sadržaja, loše strukturirane objave padaju u zaborav. 
Uvijek se volim prisjetiti gostovanja benda Flesh u Švedskoj. Radi se o iznimnom iskoraku lokalne metal scene te njihovom osobnom uspjehu. U redakciji je zaprimljen sadržaj od ukupno dvije rečenice. U prvoj, štura informacija o lokacijama koncerata, u drugoj, link na video u kojem bend i prijatelji testiraju lokalnu "deliciju". O doživljajima s koncerta, turneje, reakcije publike – ništa. Niti na naš direktan upit za istima. 
Kada se radi o koncertima inozemnih metal bendova, često je lakše surađivati direktno s generalnim menadžerom ili diskografskom kućom benda nego s lokalnim promotorima. Primjera radi, za dogovor za intervju s metal inozemnim bendom preko lokalnog promotora je potrebno nekoliko tjedana i pritom je mala vjerojatnost da će do njega uopće doći dok se ista stvar direktno s diskografskom kućom ili menadžerom dogovori za samo nekoliko minuta. Opet, svaka pohvala za kolege koji posao promocije metal koncerata rade vrhunski i s kojima je uvijek gušt surađivati. Radi se o timu koji je gotovo uvijek  najuspješniji u poslu organizacije i promocije koncerata različitih žanrova u Hrvatskoj, očito s razlogom. 
Adekvatna prisutnost domaćih metal bendova u medijima stoga često nije izazvana namjernim ignoriranjem urednika. 

 

 

3. Glasna manjina 
Određeni poklonici heavy metal supkulture izrazito su teške naravi i to vole iskazivati javno. U šali to volim nazvati "Kompleks Čmar-net forumaša". Sigurno znate jednog od onih likova koji su u potpunosti uvjereni da je samo njihovo mišljenje pravo. Konstantno osporavaju vrijednost svih glazbenih žanrova osim njima subjektivno najdražeg podžanra metal glazbe te javno omalovažavaju svakog glazbenika, kritičara, slušatelja, svako glazbeno djelo koje njima osobno nije po ukusu. Kao i njihov najdraži glazbeni žanr, najglasniji su i najžešći, stoga svojim netolerantnim i neprofesionalnim djelovanjem odbijaju nove slušatelje, a često su i članovi lokalnih bendova čime odbijaju dobivanje podrške od publike, promotora i medija. Istina je, ili bih, kao ljubitelj metal glazbe, željela vjerovati da se uistinu radi samo o manjini, no svakodnevno svjedočimo kako glasna manjina nažalost ima negativnu nadmoć nad tihom većinom u svim aspektima ljudskog života. 

 

 

4. Manjak međusobne podrške
Glasna se manjina teško suočava i samouvjereno poriče činjenicu da je hip hop glazba trenutno popularnija od rock i metal glazbe. Svjetski se trend prenio i na domaće tržište pa svjedočimo padu posjećenosti metal koncerata i porastu posjećenosti hip hop/rap/trap koncerata. Kada je jedan reper na bini, deset drugih kolega, i više i manje uspješnih, aplaudira iz publike. Međusobna podrška je od neizmjerne važnosti, kako za vrijeme svirke uživo, tako i u svim ostalim aktivnostima. Domaća metal scena i nije poznata po sličnim navikama, više je neprijateljstva od prijateljstava, čast iznimkama. Bez zajedničke suradnje, međusobne podrške, izmjene znanja i iskustva nema napretka.

 

 


5. "Problem" cuganja izvan kluba
Cuganje i druženje izvan kluba prije koncerta i ne ulazak na koncert nikada nije i neće biti problem. I ono kao takvo ne umanjuje količinu koncertne publike. Radi se o fami koja vlada u metal supkulturi. One koje ne žele ući u klub, koji su zadovoljni ispijanjem alkoholnih pića na otvorenom uz druženje s ekipom ne bi se ni trebalo tjerati na kupnju ulaznice. To nije koncertna publika, nikada nije bila i nikada neće biti. Oni vole glazbu, ali ne toliko da bi uživali u čarima izvođenja uživo. Koncertna se publika može povećati jedino stvaranjem kvalitetnog i inovativnog sadržaja koji se u javnosti pravilno plasira skladnom suradnjom između bendova, promotora i medija.