30zona: "6" - očekivano-neočekivana promjena u zvuku i kvaliteti
01.02.2021. 11:32
Glazba je industrija. U konvencionalnoj proizvodnoj industriji tržište definira potražnju, a prema najnovijim trendovima digitalnog okruženja sve tvrtke nastoje maksimizirati vlastitu fleksibilnost kako bi se u potpunosti prilagodile kupcu. Osluškuje se svaki zahtjev i nastoji ga se ispuniti kako bi se što kvalitetniji proizvod u što kraćem roku, uz što niže troškove, plasirao na tržište. Također, inovativnim pristupom i znanjem kao najvažnijim resursom stvara se mogućnost opstanka na dinamičnom tržištu, sve kako bi se osigurao profit. Zbog direktne povezanosti s kupcem, svaka tvrtka vrlo dobro zna svoju ciljanu publiku čijim potrebama i navikama prilagođava proizvod.
U današnjoj glazbenoj industriji, jedino dostupno kvantitativno mjerilo uspjeha je broj pregleda na YouTubeu, streamova na servisima i emitiranja na radijskim postajama. No, s obzirom na razne mogućnosti manipulacije i to je postalo djelomično upitno. Tu je također i broj prodanih ulaznica, ali koncerata trenutno nema.
Svaki glazbenik individualno i slobodno bira žanr u kojem će stvarati, baš kao i cilj stvaranja. 30zona se tako na novom albumu odlučila za jednu potpuno drugačiju publiku, veoma široku i upitne razine interesa za glazbu kao umjetnost i kulturno dobro. Općepoznati pojam za ovu situaciju u glazbi bio bi „prodali su se“.
Na fantastičnom debitantskom albumu „30“ objavljenom za izdavača YEM pokazali su izvrsno i jedinstveno balansiranje između ozbiljnijeg i folk trapa, te se dokazali kao jedan od najperspektivnijih projekata u regiji. Međutim, s drugim albumom „6“ objavljenim za KDM Exclusive, u potpunosti su se predali folk strani, ali, nažalost, iznimno nesigurno i nespretno.
Kod ovog izdavača svoje stvaralaštvo objavljuju Corona, Rimski i Tanja Savić čije pjesme nose milijunske preglede na YouTubeu te se često nađu i na visokom mjestu trendinga, ali su veoma upitne kvalitete, čak i za žanr folk trapa. Jednostavne i ciljano napravljene po šabloni, njihove pjesme pucaju na niske strasti i materijalizam, često bez dovoljno čvrstog stava ili bilo kakvog karaktera da zvuče uvjerljivo, kao što to inače impresivno rade Buba, Jala ili Rasta koji su pravi majstori ovog zanata.
Stoga je velika šteta da je ogroman potencijal izvođača poput 30zona krenuo tim smjerom, posebice nakon objave vrhunske pjesme „Geto“ za koju se smatralo da najavljuje novi, ozbiljniji, profiliraniji i kvalitetniji smjer ovog simpatičnog i iznimno talentiranog dvojca. Tko je njihova ciljana publika sada, teško je odrediti. Vjerojatno su to klinci do petnaest godina i oni koji u vlastitom emotivnom i materijalnom siromaštvu žude za dokazivanjem vanjštine kupnjom dizajnerskih proizvoda pa se zato „lože“ na ovakvo stvaralaštvo. No, to je sve usputna konzumacija glazbe, a uživo su to obično klupski nastupi u kojima uopće nije bitno tko i kako svira ili pjeva i radi li to uopće.
Na novom albumu koncentrirali su se na ljubavnu tematiku, ne toliko na materijalizam, premda je žena i ovdje djelomično portretirana kao netko čiju je ljubav moguće kupiti. Prepun je prejednostavnih stihova koji zvuče neuvjerljivo i prazno, odnosno promišljeno ubačenih i neopisivo plitkih punchlineovea koji, u usporedbi s prethodnikom, djeluju očajno i nakaradno. Toliko, da ostavljaju dojam stihova generiranih algoritmom nabacivanja najčešćih riječi iz najgledanijih regionalnih pjesmama na YouTubeu. Ako ništa drugo, barem su omotane u sjajan celofan, jer što se produkcije albuma tiče, tu uistinu nema zamjerke. Upravo zato bi inteligentnija razina stihova, u kombinaciji s istim beatovima zvučala neopisivo bolje i kvalitetnije, u istom žanru i s istom namjerom. Otvaraju žestoko s „Anđeo u paklu“ i „Barrichellos“, odnosno jedinim donekle zanimljivim i energičnim pjesmama na albumu, nakon čega sve pada u more nesigurnosti i neuvjerljivosti. No, najveći grijeh ovog albuma je forsiranje autotunea na inače fantastičnim i prepoznatljivim vokalima Shina i Galaša. Neprocjenjivi dragulji domaće scene tako su izmasakrirani do besvijesti, premda su ovi momci već ranije dokazali da im je bilo kakva artificijelna vokalna korekcija uistinu nepotrebna, a bazu pratitelja izgradili su, između ostalog, i zbog ove jedinstvenosti interpretacije.
Ovo nije pitanje „stare“ ili „nove“ 30zone. Činjenica jest da je namjerna transformacija zvuka preočita i nespretno realizirana. Hoće li im upravo to donijeti koju tisuću pregleda na YouTubeu ili koji nastup u dijaspori više? Vjerojatno hoće. No, mogli su postići još više, bolje i kvalitetnije, upravo u žanru trap folka, da su sukladno vlastitoj intuiciji nastavili razvijati priču.
Treba biti uistinu vrhunski majstor da se tranzicija k danas komercijalnom zvuku trap folka izvede uvjerljivo i kvalitetno. Od hrvatskih izvođača ovo je do sada, na neki način, jedino uspjelo Kuku$ima, ali i to je case study/studija za sebe. 30zona je, usprkos činjenici da se u njih polagalo najviše nade, s ovim albumom u tome nažalost naveliko kiksala. Šteta.
Popis pjesama:
- Anđeo u paklu
- Barrichellos
- Dobitna kombinacija
- A bez nje
- Pričaj mi
- Pijanice
