Alejuandro Buendija - "Škrinja" - bajkovita 2020. u mediteranskom teatru apsurda albuma godine
03.12.2020. 11:35
Tko je ovdje normalan? Navikli smo na življenje u okruženju apsurda, a isti je naprosto eskalirao u proteklih godinu dana. Čak i sve ono što smo do sada uspješno ignorirali, malene i svakodnevne nebuloze “prosječnog čovjeka”, sada je dobilo na značaju.
Jer smo živjeli po principu “živi i pusti druge da žive”. I sad svako svakog jebe, na ovaj ili onaj način, jebe nas “naša” liberalnost i “njihov” totalitarizam, a “oni” će ti reći isto, jer "njihova" sloboda je "naš" totalitarizam. I svi su jasni, svi su glasni, pa apsurd slobode postaje još apsurdniji te dovodi lagodan suživot onih s “previše problema” i onih koji “nemaju problema” u pitanje.
Sarkazam više nije moguć, cinizam nema smisla, ovo je razina iznad, razina promatrača koji se odupire i živi po svom, jer smo dosegnuli stanje ekstremne entropije čije je širenje nemoguće zaustaviti, a uvođenje ponovnog reda više nije utopistički cilj, već u svakoj “normalnoj” osobi izaziva strah. Zato je teško reći tko je više “normalan”, a to nije. Možda isto nije potrebno propitkivati, već samo činjenično prikazati situaciju, svakodnevicu, bez ikakvog komentara ili nametanja stajališta. Pa tko shvati, shvati. Tko ne, ima pravo i na to.
U 12+1 stavaka Alejuandro Buendija pripovijeda o tajnama koje su procurile iz škrinje, bolje reći Pandorine kutije. I premda autor većinu vremena nastoji djelovati samo kao neutralan pripovjedač, često se ne može oteti dojmu i ne izraziti vlastito mišljenje. A kada se to dogodi, onda na vidjelo izlaze sve javne tajne, ono što mnogi žele, ali se ne usude reći javno. Alejuandro je promatrač zbilje, stvari ne uljepšava niti nagrđuje, opisuje ih onakvima kakve one uistinu jesu, često alegorijama koje su neopisivo simpatične, istovremeno tragikomične, a tako svakodnevne i, nažalost, bliske nam.
Toliko bliske da ni “Gang Bang 2020” ne zvuči više nimalo vulgarno ili groteskno, a “Amerika” stoji kao već odavno potvrđena priča koje se, doduše, uvijek dobro podsjetiti. Jer, svi imamo neku “Dijagnozu”, a onaj koji ju nema ima još veću, jer taj nema nikakvih “Problema”.
I kapitalizam i katolicizam i socijalizam, svaki -izam na svoj način, pronašao je mjesto na ovom albumu, ravnopravno i suvereno. Prihvaćen i obrađen baš onakav kakav jest, sa svojim vrlinama i manama, jer, znate onu, “ma, najbitnije je da je dobar u duši”.
Osim vrhunske poezije, ovaj album donosi nevjerojatno zanimljivu i kvalitetnu instrumentalnu podlogu koja dodatno doprinosi dinamičnosti, uzbudljivosti i domaćoj publici predstavlja novi standard, razinu kvalitete kakvu smo posljednji put mogli čuti na albumu Ede Maajke, “Put u plus”. Naravno, radi se o dva potpuno različita, opet slična žanra, no s tehničke strane gledano, u protekle dvije godine uistinu nismo dobili ovako kompaktnu, pritom iskrenu i uvjerljivu cjelinu. Inspiracije mu ni ovdje nije nedostajalo, pronalazi je u širokom dijapazonu žanrova kroz koje uvijek uspije provući prepoznatljivi i autentični mediteranski štih. U tome su mu pripomogli Mark Mrakovčić i Hrvoje Prskalo, vrhunski producenti, aranžeri i skladatelji uz koje je priča potpuna.Tu su još Fog Frog Dog, Kandžija i Magellano kao glazbeni gosti, koji su uistinu na ovom albumu dali najbolje od sebe.
Album godine? Definitivno. Bajka 2020. godine, u kojoj nema ni princa, ni vila, ni princeze. Ima li moralne poruke? Kako za koga, jer postoji velika mogućnost da je oni kojima je upućena neće shvatiti. Ima li sretan kraj? Ima, ali samo za one koji će i dalje bezbrižno ploviti na leđima kornjače.
Popis pjesama:
1. Dešperado*
2. Gang Bang 2020*
3. Amerika*
4. Dijagnoza
5. Majmun i pas
6. Dobar
7. Crkva*
8. D.o.o.
9. Problem*
10. Kornjača (ft. Fog Frog Dog)*
11. Siempre Antigo (ft. Kandžija)*
12. Blago (ft. Magellano)
13. Čepić (live - Tvornica)
*top pjesme
