Strategija Maidena: Ako taktika pali, ne mijenjaj ju
13.09.2021. 17:38
Napokon, nakon najdulje pauze u njihovoj karijeri izdali su novi album – a ni ovaj tekst nije bio ništa brži. Neka, tko čeka, taj i dočeka, a Maidene se uvijek isplatilo čekati. Nema nikakve veze s njihovom veličinom i imidžem, prije s dosljednom radnom etikom. Bez obzira na odsutnost bilo kakvih revolucionarnih pomaka, zna se što od njih možemo očekivati – ratobornost koja odolijeva njihovim godinama.
Album ste vjerojatno već 20 puta preslušali prije negoli je ovaj tekst dobio naslov pa već sve znate, čak i bolje. „Senjutsu“ je dinamičan uradak, pun energije te, unatoč očitim – i neizbježnim – znakovima starenja, obiluje mladenačkim entuzijazmom na kojem im mnogi bendovi mogu samo zavidjeti. Dovoljno je poslušati sam početak jer „Senjutsu“ je odličan uvod malo drukčijeg pristupa iako prepoznatljiva zvuka. „Stratego“ je već tipičnija mejdenovska pjesma, klasičnom galopirajućeg tempa, ali zato dašak promjene uvodi „The Writing on the Wall“. Naprosto oduševljava svojim čvrstim ritmom te ugodnim melodijama – a ni spot nije za baciti.
Ostatak materijala zvuči poznato, ali ima dovoljno varijacije pa vam neće tako brzo dosaditi. Uvodne vokalne melodije na „Lost in a Lost World“ jedne su od njihovih najboljih. Rijetko kad su se prepustili čistoj vokalnoj lirici, stoga je pun pogodak. Kao i sama produkcija.
Glavna mana svih albuma koje je producirao Kevin Shirley jest presuh zvuk, osobito na „The Book of Souls“ koji je na trenutke bio i beživotan. „Senjutsu“ pak zvuči vrlo ugodno i toplo što pravi šok u doba današnje digitalne produkcije. Svi su tonovi uravnoteženi, a općeniti dojam više asocira na mekši pristup Martina Bircha nego Shirleyja. Naravno, ako je u pitanju vinilno izdanje, a i ne vidim razlog zašto ne bi bilo. Za razliku od njega, digitalno ima dosta brickwalla i manje dinamike. Maideni su jedan od dosljednijih bendova čiji noviji albumi uvijek zvuče bolje na ploči. Uostalom, cijena albuma na tri ploče nije prevelika. Barem imate osjećaj posjedovanja nečeg trajnog.
Druga polovica albuma sadrži znatno duže kompozicije, ali nipošto nije dosadna. Prijašnji su albumi patili od ponekad prerazvučenih pjesama, osobito „A Matter of Life and Death“ i „The Final Frontier“, no ovdje ima dovoljno raznolikosti da bi opravdala duljinu pojedinačnih pjesama, čak i „The Parchment“ i „Hell on Earth“. Ipak to nije „Death Magnetic“ jednog drugog poznatog predstavnika žanra. Ovaj je album ionako epska poema koja više demonstrira umijeće na dulje staze nego pirotehniku na kraće – više kas nego galop. Da su stalno jurišali, ionako ne bi dosegnuli trenutni staž.
„Senjutsu“ je odlično poglavlje jednog od najdugovječnijih predstavnika žanra. Nekima vjerojatno neće biti novo otkriće te će im to zamjeriti – a već i jesu – no nisu vrijedni spomena. Kad ostvare karijeru od 40 godina koja i dan danas privlači nove fanove, neka se slobodno jave da napravimo usporedbu. U međuvremenu će možda izaći iz puberteta.
Ocjena: 9/10
CD 1
- Senjutsu*
- Stratego*
- The Writing on the Wall*
- Lost in a Lost World
- Days of Future Past
- The Time Machine
CD 2
- Darkest Hour
- Death of the Celts
- The Parchment
- Hell on Earth*