Albumi

Križooko srce Keitha Richardsa

Križooko srce Keitha Richardsa

Tamo sredinom 60-ih godina prošloga stoljeća mladi publicist i ljubitelj kvalitetnog bluesa, Andrew Loog Oldham, zatvorio je dvojicu mladića u kuhinju svoje kuće. Sit toga da talent troše na obrade Chucka Berryja, dao im je instrumente i naredbu da stvaraju svoju muziku. Kada ih je odlučio pustiti van, zajedno s njima izašla je pjesma "The Last Time", a ubrzo zatim je uslijedila i "I Can't Get No (Satisfaction)". Pedesetak godina nakon tog nemilog događaja dvojac je još živ, a pod imenom The Rolling Stones postao je jedan od najvećih rock bendova u povijesti glazbe.

Ovaj put priča se vrti samo oko jednog "mladića" iz kuhinje. On je nakon 23 godine hiatusa izdao svoj treći samostalni studijski album i nazvao ga "Crosseyed Heart". Pogađate, riječ je o neponovljivom Keithu Richardsu.

Nerijetko se dogodi situacija u kojoj ushit i veselje, zbog novog materijala legendarnih glazbenih imena, ubrzo splasnu – onaj trenutak kada prvo preslušavanje umjesto oduševljenja pruži razočarenje. Teško se tada oteti dojmu kako se takvi albumi izbacuju zbog pukog očekivanja publike i financijskog potraživanja stila života. Primivši u ruke "Crosseyed Heart" dobio sam upozorenje: "Pazi, to ti je teeeški blues". Zbog toga, očekivao sam rasplet situacije spomenut u prethodnih nekoliko rečenica. Ipak, pokazalo se da sam u pretprocjeni pogodio jednako koliko i promašio. Ponajviše zahvaljujući svijetlim točkama ovog albuma zbog kojih ocjena novog ostvarenja svevremenog Keefa i više nego zadovoljava.

Kako sa Stonesima već neko vrijeme nije izdao studijski album (A Bigger Bang 2005. godine), Keith se odlučio na varijantu solo albuma. U suradnji sa Steveom Jordanom skrojio je 15 pjesama čistog rythm & bluesa. Riječ suradnja svakako je bitan aspekt ovog "back to the roots" albuma jer Richards voli isticati kako se radije odaje skladanju u kombinaciji s nekim nego samostalno (moguća posljedica legendarne kuhinje). Uostalom, kaže kako sebe ne shvaća kao vrhovnog kreatora glazbe, već kao nekakav kanal tj. antenu koja prima signale i dalje ih prosljeđuje; u ovom slučaju oblikuje u pjesme.

Album otvara 1:53 min čistog, iskonskog bluesa pjesmom "Crosseyed Heart". Pod sintagmom čistog bluesa ukratko mislim na ono što ta vrsta glazbe predstavlja; jedan čovjek na gitari koji sa sjetom progovara o svojoj melankoliji. Ta, pa to je valjda svima jasno. Ono što me možda malo zasmetalo kod ove pjesme jest to što svojom atmosferom može vrlo lako zavarati slušaoca i dati mu dojam kako je cijeli album takvog prizvuka. No ubrzo će se stvari razjasniti. Sljedeća "Heartstopper" daje drugačiju sliku i dokazuje kako Keith i Jordan na ovom albumu imaju puno toga za ponuditi.

Glazbeni antagonizam (razlike u tempu, ritmu i brojnosti instrumenata) između "Crosseyed Heart" i "Heartstopper" dostojan su primjer onoga što obilježava sveukupan štih novog ostvarenja. Hoću reći, ovih 15 skladbi je ili laganog i baladičnog ugođaja ili življeg, ritmičnijeg i buntovničkog tona. Istina, ove potonje možda brže ulaze u uho, ali to su već sfere ovisne o ukusu i percepciji slušatelja.

Od življih se ističu "Heartstopper", "Trouble" i "Blues in the Morning", a nešto između bi bile "Something fot Nothing" i "Robbed Bllind". Laganije i sjetnije nosi suradnja s Norah Jones u vidu "Illusion".

I to je, zapravo, to. Nije potrebno trošiti puno riječi kako bi se opisao ovaj album. Jedan je od onih koje ćete sami najintenzivnije doživjeti. Bez tuđih propovjedi i pametnih rečenica. A ne mogu se oteti dojmu kako je najefektivniji recept za konzumiranje istog u dugim vožnjama autom, za vrijeme kojih vam misli povremeno odlutaju ka onom čovjeku s početka teksta i zahvaljuju što je zatvaranjem tada nepoznatog dvojca napravio jedan od najboljih poteza u povijesti rock'n'rolla.

Popis pjesama:

01. Crosseyed Heart
02. Heartstopper*
03. Amnesia
04. Robbed Blind*
05. Trouble*
06. Love Overdue
07. Nothing On Me*
08. Suspicious
09. Blues in the Morning*
10. Something For Nothing*
11. Illusion*
12. Just a Gift
13. Goodnight
14. Substantial Damage
15. Lover’s Plea

Top pjesme*

Filip Kordovan
Filip Kordovan

The Edge... there is no honest way to explain it because the only people who really know where it is are the ones who have gone over. - H. S. Thompson