
Križooko srce Keitha Richardsa
08.12.2015. 11:13
Tamo sredinom 60-ih godina prošloga stoljeća mladi publicist i ljubitelj kvalitetnog bluesa, Andrew Loog Oldham, zatvorio je dvojicu mladića u kuhinju svoje kuće. Sit toga da talent troše na obrade Chucka Berryja, dao im je instrumente i naredbu da stvaraju svoju muziku. Kada ih je odlučio pustiti van, zajedno s njima izašla je pjesma "The Last Time", a ubrzo zatim je uslijedila i "I Can't Get No (Satisfaction)". Pedesetak godina nakon tog nemilog događaja dvojac je još živ, a pod imenom The Rolling Stones postao je jedan od najvećih rock bendova u povijesti glazbe.
Ovaj put priča se vrti samo oko jednog "mladića" iz kuhinje. On je nakon 23 godine hiatusa izdao svoj treći samostalni studijski album i nazvao ga "Crosseyed Heart". Pogađate, riječ je o neponovljivom Keithu Richardsu.
Nerijetko se dogodi situacija u kojoj ushit i veselje, zbog novog materijala legendarnih glazbenih imena, ubrzo splasnu – onaj trenutak kada prvo preslušavanje umjesto oduševljenja pruži razočarenje. Teško se tada oteti dojmu kako se takvi albumi izbacuju zbog pukog očekivanja publike i financijskog potraživanja stila života. Primivši u ruke "Crosseyed Heart" dobio sam upozorenje: "Pazi, to ti je teeeški blues". Zbog toga, očekivao sam rasplet situacije spomenut u prethodnih nekoliko rečenica. Ipak, pokazalo se da sam u pretprocjeni pogodio jednako koliko i promašio. Ponajviše zahvaljujući svijetlim točkama ovog albuma zbog kojih ocjena novog ostvarenja svevremenog Keefa i više nego zadovoljava.
Kako sa Stonesima već neko vrijeme nije izdao studijski album (A Bigger Bang 2005. godine), Keith se odlučio na varijantu solo albuma. U suradnji sa Steveom Jordanom skrojio je 15 pjesama čistog rythm & bluesa. Riječ suradnja svakako je bitan aspekt ovog "back to the roots" albuma jer Richards voli isticati kako se radije odaje skladanju u kombinaciji s nekim nego samostalno (moguća posljedica legendarne kuhinje). Uostalom, kaže kako sebe ne shvaća kao vrhovnog kreatora glazbe, već kao nekakav kanal tj. antenu koja prima signale i dalje ih prosljeđuje; u ovom slučaju oblikuje u pjesme.
Album otvara 1:53 min čistog, iskonskog bluesa pjesmom "Crosseyed Heart". Pod sintagmom čistog bluesa ukratko mislim na ono što ta vrsta glazbe predstavlja; jedan čovjek na gitari koji sa sjetom progovara o svojoj melankoliji. Ta, pa to je valjda svima jasno. Ono što me možda malo zasmetalo kod ove pjesme jest to što svojom atmosferom može vrlo lako zavarati slušaoca i dati mu dojam kako je cijeli album takvog prizvuka. No ubrzo će se stvari razjasniti. Sljedeća "Heartstopper" daje drugačiju sliku i dokazuje kako Keith i Jordan na ovom albumu imaju puno toga za ponuditi.
Glazbeni antagonizam (razlike u tempu, ritmu i brojnosti instrumenata) između "Crosseyed Heart" i "Heartstopper" dostojan su primjer onoga što obilježava sveukupan štih novog ostvarenja. Hoću reći, ovih 15 skladbi je ili laganog i baladičnog ugođaja ili življeg, ritmičnijeg i buntovničkog tona. Istina, ove potonje možda brže ulaze u uho, ali to su već sfere ovisne o ukusu i percepciji slušatelja.
Od življih se ističu "Heartstopper", "Trouble" i "Blues in the Morning", a nešto između bi bile "Something fot Nothing" i "Robbed Bllind". Laganije i sjetnije nosi suradnja s Norah Jones u vidu "Illusion".
I to je, zapravo, to. Nije potrebno trošiti puno riječi kako bi se opisao ovaj album. Jedan je od onih koje ćete sami najintenzivnije doživjeti. Bez tuđih propovjedi i pametnih rečenica. A ne mogu se oteti dojmu kako je najefektivniji recept za konzumiranje istog u dugim vožnjama autom, za vrijeme kojih vam misli povremeno odlutaju ka onom čovjeku s početka teksta i zahvaljuju što je zatvaranjem tada nepoznatog dvojca napravio jedan od najboljih poteza u povijesti rock'n'rolla.
Popis pjesama:
01. Crosseyed Heart
02. Heartstopper*
03. Amnesia
04. Robbed Blind*
05. Trouble*
06. Love Overdue
07. Nothing On Me*
08. Suspicious
09. Blues in the Morning*
10. Something For Nothing*
11. Illusion*
12. Just a Gift
13. Goodnight
14. Substantial Damage
15. Lover’s Plea
Top pjesme*