Albumi

Leonard Cohen -

Leonard Cohen - "Popular Problems"

Već naslovom i prvim stihovima ("I'm slowing down the tune, I never liked it fast, You want to get there soon; I want to get there last.") uvodne pjesme „Slow“, sve karte su na stolu i serviran je već poznati recept njegovoga opstanka kao jednog od najdugovječnijih pjesnika rocka.

Samo polako. Nije mu se žurilo snimiti prvi album, imao je trideset i tri godine kada je objavio Songs of Leonard Cohen. Popular Problems mu je tek trinaesti studijski album u glazbenoj karijeri u trajanju od gotovo pola stoljeća. Neke pjesme piše godinama; „Born in Chains“ s novoga albuma nastajala je navodno i desetljećima. Usprkos starosti, ne žuri mu se ni na koncertima; na posljednjim turnejama zavodio bi publiku po tri do četiri sata, s čime se po trajanju može mjeriti valjda jedino Bruce Springsteen. No, dok Springsteen divlja i skače sve to vrijeme, Cohen u skladu sa svojom glazbom i mantrom i to čini polako, savršeni gospodin sve dubljega i čarobnijega glasa.

Van Morrison je svoj pretposljednji album nazvao Keep It Simple, a to je još jedan naslov koji bi sjajno odgovarao i ovom Cohenovom. Producirao ga je Patrick Leonard, poznat po radu na nekoliko Madonninih albuma, a suradnju s Cohenom je započeo na njegovoj izvrsnoj prethodnoj ploči Old Ideas, s koje su zajedno napisali četiri pjesme. Produkcijski, Popular Problems je najminimalističniji Cohenov album u posljednjih nekoliko desetljeća. Patrick Leonard svjestan je i da Cohen mora imati svojevrsnu dozu naivnog zvuka, gotovo autoironičnog. To su oni šansonijerski aranžmani, tradicija koje je Cohen izdanak, a u nas perjanicu tog zvuka i dalje ponosno nosi Arsen Dedić. No, kad su prateći zvukovi dodavani na kapaljku, iznad svega lebdi duh Cohenovog dubokoga šapta, kao fina magla nad mirnim jezerom u suton.

Album je prije otprilike mjesec dana najavio sjajan singl „Almost Like the Blues“. Cohen do albuma Old Ideas i pjesme „Darkness“ nije mnogo petljao sa standardnim blues mjerama, a sada još jednom potvrđuje da se u njima osjeća kao riba u vodi, kombinirajući mračne elemente poput holokausta s jedne strane, dok na drugoj u isti koš trpa katastrofe, rat i negativne kritike vlastitoga rada. I dok glazbeno i tematski navedena pjesma podsjeća na njegova vjerna učenika Nicka Cavea, na „My Oh My“ puhačka linija pak uvelike zvuči kao ona na „Ordinary People“ Neila Younga. Kroz „Nevermind“ se provlači arapska melodija pratećih vokala, a „Samson in New Orleans“ se, izravnije od „Banjo“ sa Old Ideas, bavi posljedicama uragana Katrina, što upućuje na činjenicu da su pjesme s novoga albuma napisane nekoć prije. Za „Born In Chains“ to sa sigurnošću možemo tvrditi jer ju je izvodio još 2010. na turneji, kao i „My Oh My“, koju je izvodio na tonskim probama.

Uz „polako“ i „jednostavno“, kao treću ključnu riječ treba izdvojiti i „kratko“. Cijeli album traje ispod 36 minuta, no kada je ovako slatko nije mu potrebna ni minuta više. Popular Problems možda nije besprijekoran poput Old Ideas, ali u svakom slučaju riječ je o odličnoj ploči kojoj je zapravo jedini problem grozomorna naslovnica, no Cohen je na tom području također često znao bosti u oči. A i to je vrlo lako oprostiti kada je zvuk ovako dobar.

Popis skladbi:

1. Slow

2. Almost Like the Blues

3. Samson in New Orleans

4. A Street

5. Did I Ever Love You

6. My Oh My

7. Nevermind

8. Born in Chains

9. You Got Me Singing

* top tracks

 

Ivan Laić
Ivan Laić

Vanjski suradnik sa Ravno do dna