„Nothing Personal“: Tús Nua i spektar ljudskih emocija

Albumi

„Nothing Personal“: Tús Nua i spektar ljudskih emocija

01.11.2021. 11:26

Ljeta Gospodnjega 2017. zagrebački bend Tús Nua objavio je prvi album „Horizons“ i njime iznenadio svakoga. Odlično su ga prihvatili i publika i kritika, što ga je učinilo pravim osvježenjem na domaćoj indie sceni. Objektivno gledano, sve su te pohvale bile zaslužene: radi se o stvarno kvalitetnom uratku koji kombinira najbolje od post-rocka, shoegazea i dream popa (Radi li se onda o post-gazeu? Dream gazeu? Shoedreamu?). Ukratko, Tús Nua je dijete God Is An Astronauta i Slowdivea koji su odgojili Mogwai i Warpaint i koje je dobilo najbolje osobine svih uključenih.

„Svjetsko, a naše.“ Simpatična je to fraza, ali i dosta otrcana, gotovo gubitnička. Kao da „mi“ (štogod „mi“ značilo u određenom kontekstu) nismo dio svijeta, već postojimo u nekom zasebnom vakuumu na udaljenoj periferiji. Realno, to nije istina. Danas nam je lakše nego ikad pokazati svijetu što možemo, utjecati na njega kako on utječe na nas. Zašto ne ciljati na nešto više od vlastitih okvira? Tús Nua je to i napravila. Nakon objavljivanja „Horizonsa“, otisnule su se na koncerte i festivale diljem Europe. Među ostalim su bile na ESNS festivalu u Nizozemskoj, dijelile pozornicu s Rollom Tomassijem, God Is and Astronaut i sličnima, a dospjele su čak i do Seattlea - tamo nisu imale koncert, ali ih je Kevin Cole pustio na KEXP-u. Hrabrost se isplati.

Podcijenjena vrsta hrabrosti je ranjivost. Ona je jedan od lajtmotiva drugog Tús Nuinog albuma, a i općenito je prisutna kada umjetnik bilo kakve vrste izlaže svoj rad. Album se zove „Nothing Personal“, što je ironično jer je prilično osoban i na njemu se čuju brojne promjene koje su se dogodile u četiri godine od prvog albuma. Nekadašnji trio postao je duo (Jordi Ilić i Jelena Božić) te je na novom albumu bilo daleko manje suradnji nego na prvome. Rezultat je mračan, ali iznimno zanimljiv i slojevit album koji čak i kroz sumorne tonove nudi tračke nade.

Album otvara „Arrêt, stop“ koja tutnjajućim post-rock basom i sanjivim gitarama slušatelja uvodi u svemir ovog benda. Nakon ovog bilingualnog uvoda nižu se singlovi. „Lights Out“ je objavljen kao singl nekoliko mjeseci prije objave albuma i popraćen je iznimno kul DIY spotom koji je bolja reklama za hrvatski turizam od bilo kakve „Croatia Full of Life“ kampanje. Sama pjesma pomalo odudara od ostatka albuma zbog svoje dinamike. Brža je i nekako direktnija. Velike pohvale idu bubnjaru Andrei Pedronu koji se na ovoj pjesmi posebno iskazao. Bubnjevi općenito na cijelom albumu zvuče čvršće i samouvjerenije. „Palindrome“ i „Ride“ nešto su stariji i s njima se družimo već neko vrijeme, ali stare poput vina. Još su uvijek svježi, kvalitetni i kompletni i moglo bi se reći da sadrže sve Tús Nuinog zvuka. Obje se mogu podičiti slojevitošću i laganom gradnjom atmosfere, a „Ride“ krasi i divno dvoglasno pjevanje Jelene i Jordi te igranje kontrastom glasnog i tišeg tipičnog za mnoge alternativne izvođače devedesetih čiji se utjecaj čuje u Tús Nuinoj glazbi.

Druga polovica albuma donosi još više zanimljivosti. „Morning, Beautiful“ počinje hipnotizirajućom melodijom koju krešendo pretvara u zvučnu oluju. „youyouyou“ unosi tjeskobu i bijes u cijelu priču dok reverbom natopljeni vokali lebde iznad instrumentalnih dionica. Vokali Tús Nue općenito nisu samo još jedan instrument, što je uloga koju imaju kod mnogih bendova sličnog prizvuk. Oni su dodatna dimenzija. „The grabebr grabs“ nastavlja u melankoličnom tonu, a „Forever“ je svojevrstan depresivan fever dream prepun synthova i reverba. Na kraju dolazi „Zdesna pastelno, posvuda sjajno“, čiji je početak teška psihodelija savršena za meditaciju, a na kraju postaje jasno da je ta pjesma trebala biti na kultnom „All Is Violent, All Is Bright“ God Is An Astronauta.

Ukratko, album je slojevit i stalno iznova poziva na novo slušanje jer se u svakom otkrije nešto novo. To također olakšava i snalaženje po teškoj tematici albuma. Ponekad te glazba jednostavno mora provesti kroz sedam stadija tugovanja u relativno kratkom vremenu da se iz svega ponovno rodiš jači i sigurniji. To je poanta umjetnosti, da nam bude suputnik kroz naše kozmičke šetnje. Još je bolje ako se radi o umjetnosti visoke kvalitete kao što je ovaj album. „Horizons“ je postavio prilično visoku ljestvicu, a „Nothing Personal“ ju je šampionski preskočio. Nema veće pobjede od one nad samim sobom, osim možda one nad prokletstvom drugog albuma. „Nothing Personal“ je zreo album, mračan i zagonetan, a opet snažan i gotovo drzak u namjeri da doživi katarzu i spasenje.

E da, kada ga budete slušali, pazite na glasnoću. Ne zato što bi oduševljeni susjedi mogli pozvati još dva tipa u plavom da ga i oni čuju, već da ne dobijete tinitús.

Popis pjesama: