Porcupine Tree i njihova (konačna) kontinuacija
18.07.2022. 12:49
Nema neke osobite dvojbe da su ponovna okupljanja najdvosjekliji mač glazbene industrije. Ljudi se često posvađaju, netko umre, ne znaju čime bi se dalje bavili… Ili se jednostavno žele posvetiti vlastitim karijerama. Kad se ponovno okupe, zna biti pun pogodak, a ponekad i ne baš. Povratak Porcupine Treea je pak negdje između.
Steven Wilson sve je više vremena trošio na svoje albume pa se konačno s bendom odlučio i rastati. Bilo je glasina o nastavku suradnje, no pauza je postajala sve dulja, a izgledi sve manji… Sve dosad. Na iznenađenje svih – izuzev benda, naravno – u tajnosti su se ponovno okupili te još 2011. počeli pisati materijal koji je upravo ugledao svjetlo dana kao njihov novi album prikladna naziva „Closure/Continuation“.
Na albumu kao da je vrijeme stalo. Nastavlja se na „The Incident“ iz 2009. godine, ali je nešto mekše produkcije. U kombinaciji balada i agresivnog proga nema ni traga Wilsonova koketiranja s popom, a to će zasigurno oduševiti puritance kojima nije legao nakon „Hand. Cannot. Erase“. Richard Barbieri se nije zapustio, a Gavin Harrison je ionako gažirao s Wilsonom u PT-ovoj fazi mirovanja. Glavna je razlika odsutnost originalnog basista Colina Edwina. Zbog drugih obveza nije mogao doprinijeti sadržaju te ponovno preuzeti svoju ulogu, stoga je Wilson morao uskočiti, iako ima znatno drukčiji stil sviranja. I, nakon cijele halabuke, kako ustvari zvuče?
Dobro. Čuje se da su i dalje u formi. Album nije loš, ali nije ni (r)evolucija. Jednostavno je kontinuacija nakon podužeg, prividnog konca. Teško je očekivati da će bilo koji album nakon tolike pauze polučiti remek-djelo. Baš kao i Toolov „Fear Inoculum“, više služi kao odskočna daska za nove ideje, no bez pretencioznosti, a i bolje produkcije.
Za neupućene, Wilson je i inače poznat kao producent, no ljudi često ne obraćaju pažnju na dinamički opseg albuma kojih se dotaknuo. Naime, može se pohvaliti uratcima bez brickwalla i clippinga koje je uvijek ugodno slušati. Iznimka je „Deadwing“ i njegova notorna glasnoća, mada je i on kasnije popravljen. (Ovaj) album je pak vrlo dinamična zvuka te nimalo ne umara kad se pojača glasnoća. Ipak je to najbitnije, da se dosadašnje produkcijsko iskustvo može čuti, a bome i ono glazbeno. Sve je uzalud ako konačni proizvod ima istu zvučnu teksturu kao i šum. PT se potrudio da to toga ne dođe.
Unatoč donekle predvidljivom materijalu, „Closure/Continuation“ je ispao solidno. Čak i ako ne naginjete progresivi, pružite mu priliku. Porcupine Tree se uvijek trudio napraviti ugodne melodije i dosljedan zvuk koji zaintrigira i ležernije slušatelje. Zoran su dokaz da progresiva ne mora biti naporna, a moderna produkcija smeće.
Ocjena: 7,5
Popis pjesama:
- Harridan*
- Of the New Day
- Rats Return
- Dignity*
- Herd Culling
- Walk the Plank*
- Chimera's Wreck
