1/7

Albumi

24 / 25
Mark Mrakovčić s „Breeding Black Sheep“ moćno izašao iz mraka

Mark Mrakovčić s „Breeding Black Sheep“ moćno izašao iz mraka

Mark Mrakovčić u najmanju je ruku i na najbolji mogući način vrlo osebujan lik. Njegovo se ime već nekoliko godina provlači kroz neka od najkvalitetnijih izdanja na našoj sceni. Mark je dosad producirao glazbu za druge, a zašto mu je ovako dugo trebalo da makne zastor i razotkrije tko je zapravo genijalac s kojim surađuju na primjer Irena Žilić, Jonathan, Lovely Quinces, She Loves Pablo i mnogi naši glazbenici, zasad ostaje misterij.

Katatonia: Idealan lijek za vašu sreću

Katatonia: Idealan lijek za vašu sreću

Nakon dosta duge pauze – valjda vrijeme nije bilo dovoljno tmurno za inspiraciju – Katatonia se vratila. Spoj progresive i melankoličnih tonova nije sasvim u skladu sa sunčanim nebom koje se može vidjeti ako se barem malo približite prozoru – bez brige, sunce ne grize, samo poboljšava ten – ali bome pogađa trenutno raspoloženje. Bend koji je svako malo šaltao žanrove stabilizirao se te dosljedno nastavlja s različitim varijantama progresive. A za ovo (post)izolacijsko vrijeme, odlučili su nas u(ne)srećiti novim albumom naziva „City Burials“. Sličnost s bilo kakvim nedavnim tektonskim pomacima sasvim je slučajna.

Joe Satriani ili Bitnost tehnike, a ne samo pirotehnike

Joe Satriani ili Bitnost tehnike, a ne samo pirotehnike

Iako se odavno prestao baviti glazbenom pirotehnikom, Joe Satriani je pravi primjer glazbenika koji je ovladao onim najbitnijim u cijeloj frazi – tehnikom. Strogo gledano, kao gitarist definitivno je bez premca. Dovoljno je pogledati koga je sve naučio zanatu da bi shvatili zašto. No, bitan je i pristup, ne samo vještina. Njegov najnoviji album „Shapeshifting“ možda mu neće osigurati nove pristaše – instrumentalni rock nije za svakoga… Nešto kao i ukus – ali će definitivno dobro doći dugogodišnjim fanovima za toplije vrijeme.

Myrkur ili Nordijskom proljeću ususret

Myrkur ili Nordijskom proljeću ususret

Amalie Bruun ponovno se dokazala. Samoprozvana gotičarka – makar bila samo u duši – nakon odličnog „Mareridt“ novi je album izdala ususret proljeću. Iako se udaljila od black metala, njezin opus nimalo nije patio. Dapače, naglašava akustičke elemente koji su bili prisutni od samih početaka Myrkura te ih destilira i fokusira u kohezivnu cjelinu nordijske glazbe. I dok gledam vani još sivo i maglovito jutro – barem u trenutku pisanja – kontempliram kako se uklapa u atmosferu „Folkesange“. I više nego dobro.