Thank You Scientist ili Preoblikovanje Zemlje, album po album
11.07.2019. 10:01
Da nije sve samo u najpoznatijim bendovima, isplati se malo prokopati po bespućima alternative da vidimo što se tamo krije. Jedan takav dragulj je Thank You Scientist, zanimljiva kombinacija progresive i jazz fusiona s blagom dozom funka koji nas je počastio svojim trećim albumom „Terraformer“. Ukratko, dobar znak da progresiva nije izmrcvarena. Nadugo, malo niže.
Kao i njihovi prošli uratci, „Terraformer“ pršti energijom, praši dinamikom i (o)pravdano dokazuje da nije sve u tehnici kad raspravljamo o progresivi. Dok većina današnjih prog bendova – čast iznimkama – demonstrira tehniku, zaboravljaju da je bitan dio žanra i dobra struktura i melodija. Nisu bez veze remek djela Floyda, Tulla, Genesisa i sličnih još uvijek lako prepoznatljiva. Fokusirana su, jedinstvena i ističu se – čak nisu nužno ni dulja od par minuta. Tu briljira TYS, čak i ako se uzme u obzir njihov stil neprekidnih izmjena.
Tempo se konstantno mijenja i ponekad doseže vrtoglave količine varijacija, ali su zato melodije uvijek jasne, a instrumenti odlično raspoređeni. Ne smijemo zaboraviti ni vokal koji je kao i uvijek uhu ugodan te na tragu pokojnog kralja popa MJ-a. Tehnička se strana sama po sebi nije osobito promijenila. Na prvi pogled – ili sluh – album zvuči slično „Maps of Non-Existent Places“ i „Stranger Heads Prevail“, no promjene se osjete u samom pristupu glazbi. Bend nije ostao na mjestu nego je odlučio dalje razvijati vlastiti stil. Tako se npr. na trenutke vraćaju korijenima jazza gdje se osjeti hommage Milesu Davisu, jednom od glavnih inovatora u jazz fusionu.
Za promjenu je – nasreću – naglasak i na blažim dijelovima pa se može uzeti predah od zahtjevnijih i žešćih pasaža. Dok neki asociraju na početke, osobito „The Perils of Time Travel“, drugi posjeduju eksperimentalne dijelove gdje do izražaja dolazi njihov pedigre jazz fusiona kojim izvrsno barataju. Druga polovica albuma opuštenijeg je karaktera pa se može mnogo više uživati u ritmu i melodiji bez straha od (pre)naglih promjena. No možda je ipak bolje album preslušati u intervalima, čisto da količina materijala ne bi šokirala i iscrpila nespremnog slušatelja.
„Terraformer“ je dokaz da ima nade za progresivu. Naravno, album nije za svakog – kao ni sam žanr – ali tkogod mu da priliku, bit će ugodno iznenađen. Bolju kombinaciju progresivnog rocka i jazz fusiona za ljetne dane teško da ćete naći. Uvijek je dobro vidjeti – i čuti – da je alternativna scena zahtjevnijih žanrova poput progresivnog rocka i jazza itekako živa te ima puno toga za ponuditi. Riječima legendarnog Franka Zappe: „Jazz is not dead. It just smells funny“.
Popis pjesama:
CD 1
Wrinkle
FXMLDR*
Swarm*
Son Of A Serpent
Birdwatching
Everyday Ghosts
Chromology
CD 2
Geronimo
Life Of Vermin
Shatner's Lament
Anchor
New Moon
Terraformer*
