Pjesma slovenske rock mašinerije – "Das Lied der Maschinen"
14.02.2016. 13:11
Werefox je skupina glazbenika oformljena prije tri godine, čiji su nastanak i album prvijenac "I Am Memory" izazvali poveću buru, pa čak i histeriju na slovenskoj glazbenoj sceni. S obzirom na to da se radi o prekaljenim glazbenicima s povećim iskustvom iza sebe, kao i činjenici da su članovi benda i ranije uspješno surađivali, to nije nešto što bi trebalo izazivati čuđenje. No sad, nakon što je Werefox iznjedrio i svoj drugi album "Das Lied der Maschinen" ili u prijevodu "Pjesma strojeva", vrijeme je da se zapitamo je li sva ta strka koja se oko njih podigla opravdana ili ne.
Već nakon prvog preslušavanja, postalo mi je jasno da su te tvrdnje itekako utemeljene i da je Werefox donio dašak svježine i noviteta, ne samo na slovensku, već i na regionalnu alter rock scenu. "Das Lied der Maschinen" nije jedan od onih albuma koji ulaze na jedno uho i izlaze na drugo, već je album koji vas polako, ali itekako promišljeno i lagano uvlači u svoju mračnu mistiku i tamo vas zadržava do samog kraja, sve dok niste uvjereni u njihovu kvalitetu, koja je , usudim se reći - svjetskih razmjera.
Meni (pre)kratak album otvara pjesma "Orange red", nošena jakim gitarama i basom u kombinaciji s jednoličnim ponavljanjem back vokala, što sve zajedno pridonosi željenom mehaničkom zvuku. Slijedi "Triads", za koju je dostupan i spot, a koja pojačava taj dojam, dižući pritom energičnost na stepenicu iznad. U pjesmi do izražaja dolazi i glavni vokal Melanije Fabčič – Melée, u rasponu od psihodeličnog tromog ponavljanja pa sve do high pitch melodija. Početak treće pjesme s albuma, "Storm Stay Out" , pomalo vuče u pop vode, no kasnije se ipak kristalizira njen rock karakter, za koji su zaslužni zaigrani bubnjevi kao i opet dobro ukomponirani back vokali. Album se zatim malo smiruje pa na "Magic Man", imamo priliku čuti i nježniju stranu ove rock mašinerije. Kao jednu od najboljih na albumu, željela bih istaknuti "I Wanna Swim" - s jedne strane krhka i gracilna, s druge strane pomalo eklektičan, post moderan zvuk s riffovima koji me na trenutke podsjećaju na God is an Astronaut, i snažni vokal koji vas zove da uronite u pjesmu (pun intended) i do kraja joj se prepustite.
Dolazimo do "Holy Rage", pjesme koja, iako se drži post rock niti vodilje albuma, sa sobom donosi dašak bluesa, a na momente čak i country prizvuk, što je čini posebnom i čime odskače od ostalih pjesama s albuma. Preko nježnije i laganije "Omnisentient" dolazimo do "Divination", plesne i energične pop-rock stvari stvorene za skakutanje na koncertima. Zanimljiva je ta raznolikost pjesama, bilo po pitanju tempa ili nekih dodatnih elemenata kojima se pjesme upotpunjuju, sve su one posebne i izdvajaju se jedna od druge tako da ni u jednom momentu nemate osjećaj monotonosti, što se ponekad zna dogoditi bendovima ovog žanra.
Mjesto posljednje stvari na albumu pripalo je kontemplaciji o životu i završetku istog na podužoj "Radical C". Počevši od polaganog i mračnijeg uvoda, preko pjevne melodije pa sve do prljavih gitarskih riffova, pjesma stavlja "točku na i" čitavog albuma, pri čemu me neodoljivo podsjeća na kombinaciju dvaju glazbenih velikana: Depeche Modea i Guano Apesa.
Odličan album za sve s afinitetima prema alter rocku, ali i podsjetnik da bi se puno više pažnje trebalo pridavati ne samo hrvatskoj, već i regionalnoj alternativnoj sceni jer nikad ne znate kakva ona čudesa skriva.
Popis pjesama:
01. Orange Red*
02. Triads
03. Storm Stay Out
04. Magic Man
05. I Wanna Swim*
06. Holy Rage*
07. Omnisentient
08. Divination
09. Radical C
Top pjesme*
